Biljana Vidrić iz Pakraca vozila 24 sata i prešla 399 kilometara: "Vrijedilo je sve te patnje i boli"

Dok je većina ljudi proteklog vikenda ujutro ispijala prvu kavu, Daruvarčanka s pakračkom adresom Biljana Vidrić već je satima bila na biciklu. Dok su se drugi navečer ušuškavali ispod pokrivača, ona je i dalje okretala pedale – kroz tamu, umor, bol. Odustajanje nije bila opcija.

Naime, Biljana je prošli petak i subotu bila u Oriovcu, u srcu Slavonije, gdje se održavao treći po redu CroUltra24 – prestižni 24-satni biciklistički ultramaraton koji je okupio 62 natjecatelja iz 13 zemalja. 

Biljana Vidrić/Foto: Vedran Rapo

CroUltra24 jedan je od najzahtjevnijih biciklističkih ultramaratona u ovom dijelu Europe. Utrka se vozi 6, 12 ili 24 sata bez prekida na kružnoj stazi dugoj 21 kilometar u Oriovcu koji iz godine u godinu okuplja najizdržljivije bicikliste iz Hrvatske i regije. Cilj je jednostavan – u zadanom vremenu prijeći što više krugova. Ali samo na papiru. U stvarnosti, CroUltra je test granica – fizičkih, mentalnih, emotivnih.

Predsjednica pakračkog biciklističkog kluba Titan, Biljana Vidrić, odvozila je 24-satnu utrku i upisala 399 kilometara, 19 krugova te osvojila treće mjesto u ženskoj konkurenciji. A ono najvažnije – pobjedila je samu sebe.

Biljana Vidrić na postolju (druga s desna)/Foto: Vedran Rapo

- O CroUltri sam čitala još 2023. kada me i zaintrigirala. Čim je krajem prošle godine krenula najava, nisam puno razmišljala. Prijavila se odmah u prosincu 2024. i uplatila startninu. Sad nema nazad. Tada sam počela s pripremama i treninzima isključivo za Ultru – kaže Biljana.

Njezin tim postavio je kamp uz stazu. Bio je to njezin punkt za opstanak. Oaza predaha i reanimacije. Nakon svakog kruga – oko 10 minuta odmora.

Box Biciklističkog kluba Titan/Foto: Vedran Rapo

- Malo tjestenine, malo Cole, srk kave, provjera baterije, svjetla… Svaku minutu iskoristila sam za odmor, istezanje ili samo da se ispružim na ležaljci. Tijekom vožnje jela sam gumene bombone i pila mix šećera za energiju - nastavlja Biljana.

Noć u Oriovcu bila je mirna, čak malo i prohladna. A kriza je stigla oko četiri ujutro. Umor je bio jači od volje.

- Odspavala sam oko sat i petnaest minuta, pa nastavila dalje. Vrijeme je bilo idealno, sunčano, ali ne prevruće. Nastavila sam voziti do 12 sati kada sam odlučila opet malo odspavati. Nakon još sat i pol odmora, odvezla sam do samog kraja utrke, opet uz kratke pauze između krugova - priča nam Bilja.

Biljana je u u pauzama za odmor ovako spavala na ležaljci/Foto: Vedran Rapo

Nijedna vožnja nije tiha. Tijelo viče. Mišići urlaju. Biljana je to znala pa je smislila plan kako odagnati misli od boli.

- Kako bih si skrenula misli, imala sam jednu slušalicu u uhu i slušala muziku za cijelo to vrijeme vožnje. Slušala sam samo žestoku glazbu - Sepulturu, Tool, Korn, Metallicu, Skunk Anansie, Limp Bizkit, Rolling Stones, Prodigy i pjevala putem - smije se Biljana.

Biljana Vidrić/Foto: Vedran Rapo

A onda – finale.

- Zadnji krug sam odvezla s jednakim naletom adrenalina kao u prvom krugu. Uzbuđena, u nevjerici da sam izdržala, da nisam odustala i posustala. Neopisiva sreća! I vrijedilo je sve te patnje i boli! Teško je to opisati riječima - ponosno nam kaže.

U vremenu od 24 sata, 11 minuta i 13 sekundi, Biljana Vidrić upisala je pothvat života. U kategoriji žena na 24h – treće mjesto. Ispred nje su bile Slovenka i Poljakinja. 

Biljana Vidrić ulazi u cilj/Foto: Vedran Rapo

-  Zahvalila bih ekipi u kampu koji su uvijek bili pri ruci i svima koji su me bodrili. To je nešto što ne možeš sam. Bez ekipe, dragih ljudi i podrške. I hvala mojoj majci i ocu što su me napravili takvu ludu - priča nam kroz smijeh Biljana koja je tek drugi dan, kada je došla kući, postala svjesna što je napravila.

Nije trenirala redovito kako je planirala, stalno je razmišljala o tome kako ne može svoje slobodno vrijeme trošiti isključivo na svoju bajku.

- Čak sam u nekim trenucima mislila da sam pogriješila što sam se prijavila, da neću biti spremna, da neću završiti trku i otići kući kao luzer. Dan poslije trke sam preplakala. Što od sreće, što od olakšanja - iskrena je Biljana.

Ona nema trenera ni glamur oko sebe, ali ima volju. Srce. I vjeru da je sve moguće ako to stvarno želiš.

Zato je ova žena koja je u 24 sata prešla gotovo 400 kilometara, heroina bez patetike. Žena koja ne traži pažnju – ali je zaslužuje. Bravo Biljo!

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!