Rimski Daruvar ili tajne ostataka carstva ispod zemlje Ždralova grada
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
U ovdašnjim izvorima tople lječilišne vode svoje su ratne rane vidali još rimski legionari...
Ovakvu ili slične rečenice možete o Daruvaru pročitati u različitim turističkim materijalima, a vrlo slična veže se uz creski gradić Beli, gdje su centurioni i ini viši vojni časnici dolazili na oporavak, ali ne kao kod nas na izvore tople vode, nego na svježi morski zrak.
Nanosi vremena i zemlje
Odgovor na pitanje zašto rimska povijest Daruvara nije toliko eksploatirana kao ona Jankovićevska jednostavan je, u Hrvatskoj ima toliko puno većih, ljepših i čak u svjetskih razmjerima značajnijih rimskih ostataka, da naši daruvarski nisu nikome posebno značajni, osim, naravno - nama. I našoj županiji, odnosno Gradskom muzeju Bjelovara, kojem možemo zahvaliti što je prije pet godina na svjetlost dana izronio rimski Daruvar, do tog vremena sakriven nanosima vremena i zemlje. Doduše, dosta dobro opisan u stručnim arheološkim i povijesnim člancima, ali mi obični ljudi te članke rijetko čitamo. A i tada ih teško razumijemo, jer to je štivo pisano stilom koji treba ostaviti dojam na znalce, a ne na nas. Zato je prava sreća susresti ljude koji o zamršenim povijesnim činjenicama znaju pričati jednostavnim rječnikom tako da stvari sjednu na svoje mjesto i vi progledate.
Eto, tako sam se osjećala ja u ljeto 2017. godine, kada me redakcijski zadatak odveo u našu park-šumu, tragom informacije da "tamo kod rezervoara javni radovi kopaju naveliko“. Tražeći među gomilom ljudi s lopatama „glavnog“ upoznala sam Gorana Jakovljevića, djelatnika bjelovarskog muzeja i voditelja tih, kako se stručno kaže, sustavnih arheoloških istraživanja. Koja su, kako sam tada saznala, počela u suradnji s gradom (i uz novčanu potporu Ministarstva kulture) 2015. godine kada je u šumi otvoreno nekoliko takozvanih sondi, da bi se na kraju pristupilo otkapanju u prostoru između Židovskog groblja i gradskog rezervoara pitke vode.
Veliko ushićenje
I dok me arheolog Jakovljević vodio od sonde do sonde, od jednog mjesta iskapanja do drugog, osjećala sam se kao Alisa u zemlji čuda. Jer eto, cijeli život živim u Daruvaru, i znam da je tu u "rimskoj park šumi“ i na Starom Slaviku bilo rimsko naselje, ali nisam shvaćala, da je ono zapravo cijelo vrijeme tu, samo ga mi nismo vidjeli. A bilo je dovoljno samo malo zakopati ispod površine zemlje i odjednom su tu zidovi, tragovi popločane površine, impozantni polukrug građevine, "za koju teško da ćemo saznati čemu je zapravo služila, ali dobro vidimo da je nastala kasnije, jer sa zidom nije po povezana“ kako mi je objasnio moj sugovornik.
S velikim ushićenjem pokazivao mi je različito kamenje, riječne oblutke, koji su poslužili kao temelj za zidove, one klesane koji su poslužili za izgradnju rimskih zidova s ispunom, povezanim karakterističnom bijelom žbukom. Govori i o malom, pločastom kamenju, koje pak kazuje da se tu uz zid nalazila neka popločana površina - možda dvorište ili pod neke manje građevine koja se nije sačuvala. A na temeljima tih rimskih zidova kasnije je podignuta neka srednjovjekovna obrambena građevina. Koja i kakva teško reći, možda baš onaj bajni Kamengrad, koji se spominje u starim spisima.
Vojno naselje
Iskapanja su nastavljena i idućih ljeta, naši rimski zidovi kasnije su dobili i pravi privremeni krov, koji ih štiti od vremenskih (ne)prilika kada se ne iskapa, ali koji dozvoljava da se zaviri ispod. Možete to učiniti i sada i nemojte propustiti priliku, jer to je u ovom covid trenutku jedino što možete vidjeti od rimskog Daruvara. I koliko god to bilo u usporedbi (s recimo) rimskom Salonom malo, ipak je - najviše Rima što možete vidjeti na cijeloj Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.
O tome kako je naš grad u to vrijeme izgledao, najviše je pisao Daruvarčanin i povjesničar Berislav Schejbal. Prije Rimljana ovdje su živjeli Jasi (Iassi), panonsko-keltski narod. U I. stoljeću ovdje su ih zatekli Rimljani i njihovom zaslugom tu se razvilo naselje Aquae Balissae (u prijevodu Vrlo jaka sveta vrela) koje se zapravo sastojalo od Res Publice Iassorum i Municipiuma Iassorum, iliti građanske i šire vojne uprave toga područja. Na današnjem Slaviku niknuo je tako zidinama opasan stambeni i vojni dio naselja, dok se onaj reprezentativni, s termama i Jupiterovim hramom, nalazio u današnjem parku i centru.
Grofovo pismo
O rimskoj povijesti Daruvara prvi je stručno pisao Gjuro Szabo 1907. godine, a svi nalazi iz tih vremena su bili slučajni (oni koji nisu završili kao građevinski materijal za sve koji su ovdje živjeli nakon Rimljana). Prvi i najvredniji nalazi desili su se u vrijeme Julija Jankovića (diatretum i sarkofag, o čemu smo već pisali) a u današnjem Arheološkom muzeju sačuvalo se grofovo pismo iz 1851. godine, čitamo u članku o daruvarskim iskapanjima arheologa Jakovljevića. U tom pismu se vidi, koliki je bio Julijev prilog tadašnjem Hrvatskom arheološkom društvu:
a) U maloj škatulji nahode se dobro sačuvana 4 komada srebrenih i 13
komadah bakrenih i mednih rimskih novacah.
b) U većoj škatulji nalaze se 80 komadah bakrenih, ruinom iskvaritih,
42 komada prilično sačuvanih bakrenih – i 2 komada isto tako sačuvanih
srebrnih rimskih novacah. Svi ovi novci nadjeni su oko Daruvara i većinom u zidinama bivših rimskih toplicah „Thermae Jasovenses“ – koje zidine još i danas se vide nad sadašnjima toplicama Daruvarskima.
d) Staro kiparičko delo: …. (nečitko) Silvan …
U prostoru iza današnjeg kina pronađeni su 1877. (vjerojatno kod gradnje kupališnog svratišta) ostaci foruma i Jupiterovi žrtvenici, a sto godina kasnije,1967. godine, na gradilištu nove kotlovnice hotela Ivanov dom amaterska iskapanja je organizirao gimnazijski profesor povijesti Dušan Kovačević. Uz pomoć učenika iskopani su tada kultni artefakti, takozvani Silvanovi žrtvenici – jedan s reljefom, a ostali s napisima. Ovi kameni žrtvenici danas se nalaze izloženi u jednoj prostoriji dvorca, gdje ih možete razgledati subotom. Ono što od rimskog Daruvara možete u Daruvaru (u normalna necovid vremena) vidjeti svakim danom su dijelovi stupova i ulaznih vrata, te kapiteli iskopani tom istom prilikom, a vrlo lijepo ukomponirani u svjetlarnik terapijskog dijela hotela Termal.
Nešto ostataka iz rimskih vremena pronađeno je i prilikom rušenja i raščišćavanja Ivanovog doma, stradalog u Domovinskog ratu. U praznini koja je nakon toga nastala do punog izražaja sada dolazi takozvani centralni izvor tople vode u Daruvaru, odnosno Ivanovo vrelo.
On je tu od pretpovijesnih vremena, kraj njega je stajao najprije Jaški hram, nakon toga Rimske terme, da bi na kraju tu bio sagrađen i Ivanov Dom. Kada tu budete stajali, ne zaboravite baciti novčić za sreću u blatno dno izvora – jer ovdje se to radilo oduvijek, pa možda baš vaš potone do nekog, koji je ovdje nekad davno ubacio kakav zgodan Rimljanin…
