Zrinski Toplovac tuguje za poginulim Darkom Smrčekom: "Nije se štedio, nije znao drugačije"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
ZRINSKI TOPOLOVAC – Prije dva dana tragično je preminuo Darko Smrček (50) iz Zrinskog Topolovca i iza sebe ostavio neutješnu višečlanu obitelj. Suprugu, troje djece, oca, majku, brata. Riječ je o čovjeku koji je uvijek bio na usluzi svima i kojeg su svi uistinu poštivali i voljeli. Njegovim tragičnim odlaskom cijelo je mjesto zavijeno u crno.
Podsjetimo, jučer smo pisali kako je 13. ožujka u poslijepodnevnim satima 50-godišnjak iz Zrinskog Topolovca tragično izgubio život rušeći stablo vrbe na livadi nedaleko svoje obiteljske kuće.
Vrba se raskolila
- Uslijed rušenja vrbe došlo je do nekontroliranog puknuća stabla kod panja, odnosno kalanja stabla po dužini. Stablo je potom udarilo 50-godišnjaka koji je na mjestu događaja preminuo, potvrdili su iz policije.
Zrinski Topolovac je u nevjerici i dva dana nakon nezapamćene tragedije.
- Otišao je sam u livadu srušiti dvije, tri vrbe koje je njegov otac sutradan trebao do kraja izrezati. Otišao je najprije do najveće, najdeblje i kad je zarezao deblo motorkom, ono se raskolilo i potom ga udarilo u prsni koš. Odletio je na drugu stranu i na mjestu preminuo. I da nije bio sam u tom trenutku, kazali su kasnije liječnici, policija i stručne službe, ne bi mu bilo pomoći. To je bio trenutak i ništa ga ne bi spasilo, priča nam načelnica općine Zrinski Topolovac, Jasna Mikles Horvat, inače prijateljica obitelji poginulog sumještanina.
U proljeće su obično stabla puna vode i sokova čime su njihova debla napeta pa su se ovakve tragedije, nažalost, znale događati i ranije.
Ostavio iza sebe suprugu i troje djece
- Prije koju godinu troje ili četvero ljudi već je poginulo u proljeće na sličan način u Zrinskom Topolovcu i okolici. Strašna je ovo tragedija, Darko je iza sebe ostavio kćerku koja ima tek 10 godina i dvojicu sinova, jedan je na prvoj godini više škole, drugi je godinu dana stariji od njega. U obitelji još žive Darkovi roditelji i brat, priča nam shrvana načelnica i dodaje kako su bili uzor u Zrinskom Topolovcu.
- Uvijek su bili spremni pomoći, uzor svima u selu. Darko je od 2018. godine bio predsjednik DVD-a Zrinski Topolovac, nikada mu ništa nije bilo teško. Bio je vođa svima, na njega se moglo osloniti kada je god trebalo nešto učiniti za općinu, za ljude. Bio je tu prilikom organizacije svih manifestacija, ako je trebalo povući kod humanitarnih događanja, ako je judima trebalo cisternom dovesti vodu… On je ostavljao svoj posao na poljoprivrednom imanju i uvijek rado pomagao drugome ako je to trebalo i to bez ljutnje, gorčine i negodovanja, otkriva nam Mikles Horvat koja priznaje da su izgubili velikog čovjeka i prijatelja.
Nekoliko dana prije tragičnog događanja, načelnica je sa suprugom preminulog Darka bila na putovanju izvan Hrvatske.
-Tako ju je lijepo otpremio, imali su divan i skladan brak, uvijek su bili podrška jedan drugome. Cijela je obitelj posebna, baš onakva kakvi bismo svi trebali biti, srdačni, topli, veliki ljudi, zaključuje Mikles Horvat.
Oproštaj učitelja
Od voljenog Darka riječima se oprostio i učitelj u Zrinskom Topolovcu, Vlado Karagić.
Izdvojit ćemo jedan dio dirljivog pisma posvećenog čovjeku koji, po svemu sudeći, nikada neće bit zaboravljen.
NEBO ZA TRAGOM ČOVJEKA - Uspomena na Darka Smrčeka
"Kako se samo veselio proljeću. Ljudima. Životu. Poslu. Kako je samo hitao srcem i korakom gdje god su bili njegovi. Vatrogasci. Prijatelji. Topolovčani. Ljudi. I ne znamo što mu je bilo bliže i milije, svjetlo na čelu il' svjetlo u domu. Njegov je dom bio pod ovim nebom. Gdje oči zasjaju, a čelo ozari, kad god se lijepo okupimo.
Kako se samo veselio kad god bi ovo malo općinsko mjesto koraknulo naprijed. Živio je da u to živo jedro udahne nešto što se mjeri samim životom. Stajao, bio i stizao gdje god se moglo. Budio, nosio, vjerovao. I ništa mu u tom zavičajnom poslu ne bijaše teško.
Imao je ruke široke i tople, srce skromno, plemenito i imao se kome radovati. Imao je ručice najdraže na svijetu što bi ga umorna zagrlile. Imao je brata, oca, majku, vjernu ženu i sinove što ih je podizao čestitim primjerom. Kćerkicu lijepu kao jabuku. Imanje širom otvoreno toplim vratima juga, ljudima dobre volje, jednostavnoj domaćoj sreći. Imao je da uživa prekratko. Da u bolno otrgnutom životu dospije toliko puno. Da mnoge znane i neznane zaduži običnom, toplom, topolovačkom dobrotom.
"Takav se čovjek ne zaboravlja"
Svoje je nesebično životno putovanje završio tragedijom. Navikli su ovdje na njih, baš kao i hrastovi golemi na munje, šume na nevrijeme. Predanost je svoju domu, rodu, ognju i polju platio neiskazivom cijenom. Nije se štedio jer nije znao drugačije. I nije se pravo čuvao. Na sebe je zadnjeg mislio, vazda oran prionuti poslu prije posla. Kao da je znao...
Nedostajat će silno, kao što pravedni nedostaju, istom kad shvatimo da ih više nema. A neshvatljivo je to shvaćanje, koliko i sam Božji naum s ponajboljima od ovog stada. Živjet će još dugo ovdje, onom vrstom uspomena, kad god nas okupe spomendani, godine, slavlja i tuge. Takvo se zemaljsko biće ne rađa svagdje i često. Takav se čovjek ne zaboravlja."
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku!