sretno su stigli
Bjelovarčani biciklima stigli u Knin: "Umorni smo, ali ponosni. Dočekale su nas naše Omege"
Foto: Privatni album
svjedočanstvo stvaranja povijesti
Zdenko iz Daruvarskog Brestovca 30 godina nakon Oluje: "Tri dana i noći nismo spavali, ali straha nije bilo..."
"A kada se prisjetimo samih početaka rata… Imali smo par lovačkih pušaka i nismo se nimalo bojali. Danas, kada razmišljam, pitam se „pa što je bilo nama, jesmo mi bili normalni?“, ističe Zdenko
USUSRET OLUJI
Emotivan ispraćaj u Bjelovaru: Branitelji Dubravko i Vladimir biciklima krenuli u Knin
NIJEMI SVJEDOK RATNE STVARNOSTI
Oklopno srce “Omege” vraća se u Pakrac: "Opet će biti s ljudima koje je nekada čuvalo..."
34 godine od početka rata
Sa svečanog Mimohoda pobjednika poručeno: "Pakrac je grad povijesti i pobjeda"
DARUVAR – Malo tko nije ovih dana ponosniji nego u ostatku godine. Djecu već od škole učimo da znaju što je to vojno redarstvena operacija Oluja, a s veseljem promatramo kako svatko na svoj način doživljava dan kada je Hrvatska oslobodila okupirani Knin i iznjedrila pobjedu u Domovinskom ratu.
Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i obljetnica vojno - redarstvene operacije slavi se svake godine 5. kolovoza, a te ratne 1995. godine mnogi branitelji sjećaju se u tišini, ali s ponosom kojeg ne skrivaju.
Mala djeca, posao i supruga
Među njima je i dragovoljac Domovinskog rata Zdenko Popovački (67) iz končaničkog kraja. U vrijeme kada je već sve mirisalo na nerede, Zdenko je bio oženjen, imao je dvoje malene djece i posao u Dalitu.
U naponu snage, sa svojih 37 godina, nije nimalo dvojio što učiniti…
- Nije tu bilo puno razmišljanja. Vidio sam kakvo je ozračje u Dalitu. Reakcija Srba bila je takva da će nas pregaziti. To su bili naši dojučerašnji prijatelji, dakako uz neke iznimke Srba koji su ostali ljudi i za vrijeme rata, ali takvi su bili rijetki, prisjeća se Zdenko koji je bio među onima koji su bili u kriznom štabu u Daruvarskom Brestovcu. Kasnije se uključio u 52. samostalni bataljon, pa u vojnu policiju. S njima je najprije bio u Osijeku 14 dana, a kasnije i u operaciji Maslenica.
- Nakon 42 dana vraćamo se u sjedište postrojbe i potom u Daruvar, priča Zdenko kojeg smo upitali gdje je točno bio u vrijeme Oluje.
- Kao pripadnik 52. domovinske pukovnije, bio sam na zagrebačkom vojnom veleučilištu. Ondje su nas pred Bljesak i pred Oluju skupili i rekli nam da se vratimo u svoje postrojbe i da se pripremimo za operacije. Bilo je to tri dana ranije, ali su nam rekli da je sve u tajnosti i da o tome ne smijemo pričati. Nikome nisam govorio, pogotovo ne svojoj obitelji jer sam znao da bi bili u strahu i brizi, prisjeća se tih teških dana naš sugovornik kojega smo upitali je li se bojao u tom periodu znajući kako idu u bitku svih bitaka.
Bili "nabrijani"
- Strah nisam nimalo osjećao, mi smo svi priželjkivali da se nešto takvo dogodi. Zapovijed je bila jasna i zapravo smo jedva čekali da operacija krene. Bili smo „nabrijani“. Najprije smo uz rijeku Savu išli prema Orahovu. Cilj je bio privući srpske snage na sebe dok naši ne prijeđu preko u Jasenovcu. Bili smo mamac! Kada je stigla zapovijed da krenemo u izvlačenje, išli smo nazad preko Save, preko željezničkog mosta u Jasenovac. Bio je u lošem stanju, ali moglo se prijeći. Nastavili smo prema Hrvatskoj Dubici koja je već bila oslobođena. Nastavili smo prema Cerovljanima. Ondje smo se stabilizirali i krenuli dalje.
Tu smo imali tešku bitku pred samim Šašem, to je bilo baš 5. kolovoza. Imali smo više ranjenih. Tu na crti razdvajanja gdje smo se napucavali smo naposljetku i proveli noć. Tukli su nas i topništvom, bilo je dosta žestoko, prisjeća se Zdenko i dodaje kako su ujutro u 5 sati krenuli dalje.
No, Srbi su tada već bili, dodaje, u povlačenju.
- Susreli smo se putem i sa 153. zagrebačkom brigadom, a kroz brda i šume zapovijed je bila da nastavimo prema Hrvatskoj Kostajnici. To je već bio 6. kolovoz kada smo ušli u grad, priča Zdenko koji u tom trenu, kao niti njegovi suborci, nisu znali što se događa u Kninu.
Tri dana bez sna
Mobitela i brzo putujućih vijesti tada nije bilo. Naročito ne na terenu gdje su oni bili…
- Nismo tada znali za Knin. Od 4. do 6. smo bili na terenu. U tom periodu gotovo da nismo uopće spavali. Tri dana i tri noći. No, čim se probila njihova prva crta obrane koja je bila najopasnija i najteža, sve je bilo lakše. Oni su bili u povlačenju, a mi smo ih pratili. Sve je to išlo jako brzo. Kada smo čuli da je Knin oslobođen, a znajući da smo mi riješili ovaj naš dio, preplavili su nas takvi osjećaji koje je danas teško opisati. Znali smo da je gotovo, priča Zdenko i dodaje kako je potom uslijedio pretres terena.
Tražile su se srpske zaostale snage, a u tom periodu doživjeli su i napad na vozilo.
- U Slovincima su pucali na nas iz kukuruza. Već smo se pomalo opuštali, a glava nam je, realno, još uvijek itekako bila u torbi, priča naš sugovornik i prisjeća se jednog od težih trenutaka iz Domovinskog rata, operacije Una iz rujna 1995. godina u kojoj je poginuo vojnik iz Sirača, David zvani Bijeli. Bila je to zadnja operacija HV-a održana 19. rujna 1991. godine.
- Teško vam je sve to opisati i ispričati u jednome dahu. A da budem iskren, baš i ne volimo pričati o tim danima i svemu što smo proživjeli. Kada se sastanemo mi branitelji, popričamo malo i to je to. Tko nije bio s nama tamo, uzalud mu pričati, teško je prenijeti dojmove, iskren je Zdenko koji je danas, 30 godina nakon oslobođenja – ponosan!
S lovačkim puškama
- Dio sam toga. Dio smo toga. To je povijesni trenutak i ostat će zauvijek upisan u povijesti. Jer kada se prisjetimo početaka… Imali smo par lovačkih pušaka i nismo se bojali, branili smo naše. Ja danas, kada razmišljam o tome, pitam se „pa što je bilo nama, jesmo mi bili normalni?“, ističe Zdenko koji je u to vrijeme početka rata ipak bio odrastao muškarac. Za razliku od mnogih koji su bili praktički djeca i mladi koje je trebalo znati obuzdati, sačuvati od srljanja i naglih odluka, postupaka.
- Mi stariji smo morali preuzeti odgovornost, brinuli smo i poštivali zapovjedne dužnosti, zaključuje naš sugovornik koji danas brine o bolesnoj supruzi.
Kaže kako se ne voli isticati, ne želi da ispadne da se hvali onime što je, zajedno sa svojim suborcima, učinio za slobodu. No, svjestan je da mladi moraju znati pravu istinu. Baš kako bi i oni dalje prenosili povijest i priču o teško stečenoj slobodi. Jer ti dani su zaista bili teški.
Osim nekoliko fotografija iz ratnih dana koje smo ga zamolili da pronađe kako bi ilustrirali njegovu priču, Zdenko nam je poslao i fotografiju svoje obitelji danas, uz potpis: "Moja obitelj, za ovo se vrijedilo boriti". Na ovo više ništa nije potrebno dodati.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!
Najnovije
JAVNA PRIZNANJA
Grad Bjelovar nagrađuje zaslužne pojedince i kolektive: Kandidate predložite do 20. kolovoza''
POSJETILE GA TISUĆE
Popularni muzejski postav u Bjelovaru ponovno otvara vrata: ''Imamo nešto što nema ni jedan drugi grad''
NEKA IM JE VJEČNA SLAVA
Dan pobjede diljem BBŽ-a: Položeni vijenci za sve koje su za hrvatsku slobodu dali živote
30 GODINA OD OLUJE
Hrvatska slavi Dan pobjede i domovinske zahvalnosti: Sjećanje na dan kada je okončan rat
×
![]()