U bjelovarskoj bolnici u godinu i pol eksplantirano čak 20 organa. Najmlađi donor imao 21 godinu
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
BJELOVAR – Opća bolnica Bjelovar godinu i devet mjeseci nalazi se u društvu hrvatskih bolnica u kojima se vrši eksplantacija organa. U tom vremenskom periodu izvršeno je ukupno šest zahvata i eksplantirano čak 20 organa kojima su spašeni tuđi životi. Šest je to slučajeva u kojima su se najbliži članovi umrle osobe suočili istovremeno s najgorom mogućom viješću – onom o smrti njihove voljene osobe. Ali i s mogućnosti da nekome spase ili produlje život. Odluka je to koja je morala biti donesena u najkraćem mogućem roku nakon smrti, odluka za koju bi mnogi voljeli da ju nikada nisu morali donijeti. Odluka koja je iz temelja promijenila živote drugih, potpuno nepoznatih ljudi, cijelih obitelji… Može li biti teže, a istovremeno plemenitije?
Na ovo pitanje, ali i na niz drugih pitanja o eksplantaciji organa koja srećom, više nije tabu tema, razgovarali smo s liječnicima Leposavom Kuten i Igorom Žigmanom. Liječnički je to tim Opće bolnice Bjelovar koji je, uz podršku brojnih kolega, pomaknuo granice i učinio sve da se ovaj kompliciran zahvat čini i u bjelovarskoj bolnici.
Nije bilo tehničkih uvjeta
No, prije svega, Leposava i Igor su ljudi koji svaki slučaj eksplantacije organa proživljavaju zajedno s obiteljima koje su izgubile svoje najmilije. Kako nam kažu, u tim slučajevima doznaju mnogo o životu umrle osobe, jer prije svega, svim se silama trude da ne dođe do nepovoljnog ishoda – smrti. Kao liječnicima gubitak svakog života im teško pada, no tu njihovom poslu nije kraj. Odlučili su iz tih nepovoljnih ishoda izvući ono najbolje. I to im već više od godinu i pol uspijeva za rukom…
Leposava Kuten bolnički je transplantacijski koordinator, a inače je anesteziologinja, reanimatologinja i intenzivistkinja pri bjelovarskoj Općoj bolnici. Igor Žigman pomoćnik je transplantacijskog koordinatora, a radi kao vršitelj dužnosti voditelja Odjela anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja OB Bjelovar.
Zanimalo nas je kako je uopće došlo do ideje da se eksplantacija organa počne vršiti i u bjelovarskoj Općoj bolnici i kada je to točno bilo.
-Ranijih godina u Općoj bolnici Bjelovar nismo imali tehničke uvjete za postupak eksplantacije. to se promijenilo. Moždanu smrt danas u Bjelovaru dokazujemo MSCT angiografijom koja nam pokazuje odsutnost prokrvljenosti mozga. Nakon što su ti uvjeti zadovoljeni, za eksplantaciju organa nedostajao je tim, odnosno koordinacija jer takav zahvat nije jednostavan, odnosno zahtijeva veliki broj liječničkog osoblja. Dolaskom dr. Žigmana koji je u tom procesu imao prijašnjeg iskustva iz druge bolnice, ujedinili smo se i tada je zapravo sve krenulo u dobrom smjeru, kazala nam je dr. Kuten dodavši kako je prva multiorganska transplantacija organa u OB Bjelovar izvršena u veljači 2021. godine.
Odluka koja se ne može odgađati
Ranijih godina, kada spomenuti uvjeti u Bjelovaru nisu bili zadovoljeni, pacijente koji su bili potencijalni donori, transportiralo se u druge kliničke, bolničke centre gdje se postupak odvijao dalje. Sada se, pak, sve to odrađuje u Bjelovaru, ističu liječnici koje smo upitali kako je protekao prvi, povijesni zahvat eksplantacije organa u Bjelovaru.
-Bitno je uzeti u obzir da svaka osoba ima svoje poštovanje, pa tako i donori. Osobno, nikada ne pitam gdje organi idu. To nije moj posao, ono što znam jest da ti organi idu onome kome su najpotrebniji, kazala je dr. Kuten dodavši kako se u veljači 2021. godine pojavila situacija u kojoj je utvrđena moždana smrt.
-To je zadnje. Dalje od toga nema. Iduća moguća dijagnoza samo je doniranje organa, mogućnost da se osoba izliječi u potpunosti je nestala. Do tog trenutka mi smo učinili sve da pacijent bude bolje, da izađe iz bolnice u poboljšanom stanju, no do toga, nažalost, nije došlo. Ono što je tu zapravo jako osjetljivo, ljudi se sa smrću bližnjih suočavaju iznenada, brzo, neočekivano… Doslovno su dovedeni pred zid, a svoju odluku o tome pristaju li na doniranje organa svojih bližnjih, moraju nam reći u veoma kratkom roku. Mi ne možemo čekati dan ili dva, tu su vam u pitanju eventualno sat vremena ili možda dva sata, ističe dr. Kuten i dodaje kako eksplantacija organa više srećom, nije tema koja se izbjegava.
Prvi slučaj eksplantacije u Bjelovaru
Kako kaže, svijest se među ljudima ipak podigla i o tome se danas otvoreno razgovara. Pa čak i unutar obitelji.
Vratila se zatim na slučaj iz veljače 2021. rekavši nam kako je došlo do situacije u kojoj je osobi potvrđena moždana smrt, a nakon što su ih obavijestili o tome, članovi najuže obitelji pristali su na doniranje organa. Nakon toga, pokrenuta je procedura prvog eksplantiranja organa u OB Bjelovar. Kod prvog davatelja donirani su bubrezi i jetra, a kako je do toga došlo pojasnio je dr. Žigman.
-Mi na temelju procjene davatelja, kada ocijenimo njegovo stanje i nakon što kontaktiramo nacionalnog, glavnog transplantacijskog koordinatora u Ministarstvu zdravstva, predložimo one organe za koje mislimo da bi bili adekvatni za primatelje. Npr. za doniranje bubrega i jetre nema dobne granice, dok za doniranje srca ili gušterače ima. Valja reći da su naši donori, kao i u ostatku zemlje, većinom starije osobe pa stoga dominiraju organi za koje nema dobne granice, ističe dr. Žigman i pojašnjava kako je njihov posao u Bjelovaru prepoznati, dijagnosticirati i pripremiti potencijalnog donora, dok sam postupak eksplantacije obavljaju za to posebno educirane osobe.
-To su najčešće usko specijalizirani kirurzi na klinikama koji dolaze u bjelovarsku bolnicu i vrše samu eksplantaciju organa te procjenu istih. Njih koordinira Ministarstvo zdravstva, pojašnjava dr. Žigman koji dodaje kako su u godinu i sedam mjeseci izveli ukupno šest eksplantacija organa u Bjelovaru. Protekle 2021. godine bilježe jedan slučaj, taj prvi iz veljače, dok je iza njih u tekućoj 2022. godini pet uspješnih zahvata eksplantacije organa. No, kako kažu, nije isključeno da će ta brojka biti konačna. S obzirom na kapacitet bolnice, ali i na hrvatski prosjek, liječnički tim Kuten – Žigman drži kako je ta brojka vrlo zadovoljavajuća.
Najčešći donori neurološki pacijenti
Važno je reći kako ne mogu sve osobe biti donori. Iako im je možda dijagnosticirana moždana smrt, osobe s malignim oboljenjima nisu pogodni donori.
-Najčešći donori su zapravo osobe koje su zdrave, odnosno njihovi komorbiditeti su unutar prihvatljivih granica. Stradali u prometnim nesrećama stoga, nisu, najčešći donori, iako se to često misli. Da bi bili donori, trebali bi imati izolirane ozljede glave, a u nesrećama to često nije slučaj, pojasnio je dr. Žigman dodavši kako su najčešći donori neurološki pacijenti. Odnosno osobe kod kojih dolazi do pucanja krvnih žila.
Kroz dosad obavljenih šest eksplantacija u OB Bjelovar, donirano je 20 organa, kažu nam dr. Kuten i dr. Žigman.
-Donirani su srce, bubrezi, jetra, gušterača i očne jabučice, kažu nam liječnici koje smo upitali koji je najteži dio njihovog posla u obavljanju procesa eksplantacije organa.
Mladić koji je postao donor
-Ja bih rekao da je najteži dio reći obitelji preminule osobe da nema nade u izlječenje te ih u tim bolnim trenucima upitati pristaju li na donaciju organa. To obično nas dvoje radimo zajedno i rijetko kada se dogodi da meni ne krenu suze u tom razgovoru. Uvijek razmišljaš da se i sam, ne daj Bože, možeš naći u toj situaciji i teško je da te to ne dotakne, kazao nam je dr. Žigman i dodao kako je među tih šest osoba u proteklih godinu i sedam mjeseci bio i jedan mladić. Imao je tek 21 godinu.
-Da, imali smo jednu veoma mladu osobu. Taj mladić dijete je svojim roditeljima i takve su vam situacije još dodatno teže i stresnije za sve. Mi kada primimo pacijenta, moramo znati što se dogodilo s njim i zašto je došao kod nas, koji je razlog. Moramo znati cijelu priču i tu automatski doznamo puno činjenica o toj osobi, povežemo se i proživljavamo s njima agoniju, iskreno je kazala dr. Kuten.
-Obitelji moramo prezentirati ideju o eksplantaciji organa na jednostavan način da oni to shvate. Naprosto, mi moramo dobiti vrlo skoro odgovor od njih, to je važno zato što u tom periodu postoji stabilnost pacijenta koja jamči uspješnu eksplantaciju. A s druge strane, obitelji je često vrlo teško donijeti takvu odluku brzo, kazao nam je dr. Žigman kojeg smo upitali je li ih itko u ovih malo više od godinu i pol dana odbio.
Donorske kartice olakšavaju odluku
-Zasad ne. Držimo da je to odraz dobre informiranosti. Zato je o doniranju organa važno govoriti što više. No, budući da sam u tome od 2013. godine, imam jedno iskustvo od ranije, iz virovitičke bolnice kada nas je jedna obitelj odbila. Radilo se o kćeri preminule osobe. Fascinantno je što je u toj obitelji jedan član ranije preminuo jer je bio na transplantacijskoj listi i nije dočekao organ koji bi mu odgovarao. Baš iz tog razloga čovjek bi pomislio da članovi te obitelji razumiju kako je to čekati organ koji ti može spasiti život. No, uvijek se poštuje volja obitelji, ističe dr. Žigman i podsjeća da je prema zakonu RH, svaka umrla osoba donor organa, osim ako se tome nije izričito protivila za vrijeme svog života.
Bez obzira na to, odluka obitelji, ponavlja doktor, se uvijek uzima u obzir.
Ono što mnogi zapravo ne znaju jest kako postati donor. Odnosno, može li osoba za života donijeti takvu odluku koja se nakon njezine smrti mora ispoštovati.
-Postoje tzv. Donorske kartice koje se mogu dobiti kod liječnika opće medicine, one se mogu ispuniti i čovjek ju uvijek treba imati uz sebe. Pomoću njih, rodbina lakše donosi odluku o doniranju organa. Odnosno, članovi obitelji su svjesni vaše odluke i tada lakše pristaju na eksplantaciju jer u principu, poštuju volju svojih najmilijih koji su preminuli, pojašnjava dr. Žigman.
Postupak eksplantacije organa koji je u bjelovarskoj Općoj bolnici pokrenuo entuzijastični liječnički dvojac, nedvojbeno podiže kvalitetu u zdravstvenoj skrbi, ali isto tako širi dobar glas o bolnici. Stoga je jedno od naših pitanja bilo što kažu ostali kolege liječnici.
Podrška kolega u bolnici
-Mi se nadamo da smo podignuli kvalitetu. Ovo je ipak veliki iskorak za bolnicu i nešto što se dosada nije radilo u Bjelovaru. Stoga sam uvjeren da to i drugi cijene. A što se tiče kolega, bez njih ništa od ovoga što mi radimo, ne bi bilo moguće.
-Našim kolegama liječnicima i osoblju se od srca zahvaljujemo. Mi nismo ovdje 24 sata, dakle, oni uskaču kada god zatreba, netko drugi se mora brinuti o tim pacijentima kada mi nismo ovdje. Mnogo je ljudi uključeno u proces. Isto tako, velika zahvala svim obiteljima koje u najtežim trenucima pristaju na donaciju organa čime nekome koga nikada neće upoznati osiguravaju novu priliku i novi život, zaključuju dr. Kuten i dr. Žigman koji nedvojbeno, daju velik obol da u ovakvim delikatnim situacijama sve prođe kako treba, često i na uštrb svojeg slobodnog vremena.
-Mi u tim trenucima ne razmišljamo o sebi, neplaniranim noćnim smjenama, prekovremenim satima… Kada se takva situacija dogodi, tu smo, idemo, pokušajmo. U glavi nam je: „Probajmo spasiti nekome drugome život“. Svjedoci smo medicine koja evoluira, mijenja se. Velika je stvar što je u našim rukama mogućnost da nakon smrti jednog pacijenta nekome drugome omogućimo novi početak. Nastavljamo kontinuitet i zato se uvijek osvrćem na one priče ljudi koji čekaju organe. Čekaju ih i majke, stričevi, djeca…, i nadaju se novom početku, kvalitetnijem životu, novoj prilici. Svaki život, svaka osoba bilo da umire, bilo da čeka organ, ima svoju priču i te priče vas ne mogu ne ganuti, emotivni su dr. Kuten i dr. Žigman koji ovom pričom i vlastitim primjerom dokazuju kako su vrsni liječnici prije svega empatični ljudi.
Ali i kako je u rukama svih nas moćan alat, odnosno mogućnost da bez iznimke u određenim trenucima možemo nekome spasiti život.