Sirač tuguje za Ivankom Križ: "Bila je puno više od učiteljice, lektire na njenoj terasi bile su životna škola"

SIRAČ – Sirčanke i Sirčani ostali su zatečeni odlaskom Ivanke Križ, omiljene sumještanke, učiteljice, kulturnjakinje, no prije svega žene koja je toliko toga dobroga učinila za svoju zajednicu i ljude u njoj.

Na njenoj sahrani od omiljene razrednice i kolegice, dirljivim riječima oprostila se i Renata Rambousek koja dugi niz godina radi u đulovačkoj školi. Njene riječi prenosimo u cijelosti.

„Ja sam Ivanka Križ, rođena u Siraču, i cijelog života Sirčanka“.

Prva je to rečenica iz njene posljednje knjige „Dječje igre iz Sirača otete zaboravu“.

Foto: Ustupila Renata Rambousek

Foto: Ustupila Renata Rambousek

Foto: Ustupila Renata Rambousek

Foto: Ustupila Renata Rambousek

Za svakoga imala strpljenja

Moji učitelji, Ivanka i Florijan Križ, oteli su zaboravu mnogo toga. U svoje četiri knjige utkali su ljubav prema Siraču i Sirčanima, korijenima i tradiciji, obitelji te školi i djeci. Mnogobrojne ispisane bilježnice, priče iz života njihovih baka i djedova te drugih sumještana, zapisi nota i riječi pjesama, pregledavanje i prikupljanje starih fotografija urodili su četirima knjigama za koje je prof. Vesna Kolić Klikić rekla: “Njihove knjige danas trajno čuvaju identitet Sirača, korijene i tradicije njihovih žitelja i ljepotu jednog hrvatskog kutka u koji je malo koji etnolog zavirio.“

Da joj je život bio obilježen samo ovim knjigama, bilo bi mnogo. Djeca i škola bili su njezin svijet. Bila je učiteljica koja nije samo prenosila znanje, nego živjela svoju profesiju kao poziv, s ljubavlju i predanošću. Svakom je učeniku pristupala s osmijehom i strpljenjem, vidjevši u njemu ne samo dijete, nego i budućeg čovjeka kojem treba dati potporu i vjeru. Znala je prepoznati talente, ohrabriti one koji su posustali i pronaći riječi utjehe kada je bila potrebna. Danas sam učiteljica upravo zahvaljujući njoj jer sva ta ljubav i zanos ostavili su dubok trag u mom srcu.

Na kraju Renatinog 8. razreda. Ivankin suprug Florijan Križ bio je razrednik 8.a, a učiteljica Ivanka mom 8.b razredu. Fotografirano iza škole 1990. godine/Foto: Ustupila Renata Rambousek

S maturalnog putovanja u Sarajevo, isto na kraju 8. razreda/Foto: Ustupila Renata Rambousek

Voljela je za najdraža mjesta u Siraču navesti baš školu i parkove oko nje. Sa sjetom se sjećala euforične atmosfere sadnje drveća oko škole koju je od milja zvala naša Ljepotica. Tada su djeca, roditelji i učitelji zajedničkim radom stvorili predivan park koji je godinama kasnije proglašen najljepšim školskim vrtom u Hrvatskoj.

Tanka nit

Sve Vaše zasluge neće nestati Vašim odlaskom. I dalje ćete živjeti kroz svoju obitelj, prijatelje, folklorno društvo, umirovljenike, sve svoje učenike i knjige. Oživjet ćete listanjem i čitanjem Vaših knjiga u svakoj siračkoj kući i opet ćete postati tanka nit koja veže Sirčane rasute po svijetu s rodnim mjestom.

I za kraj posveta iz knjige Sirač – Iz  obiteljskih albuma:

Knjigu posvećujemo

svakoj Sirčanki i svakom Sirčanu,

prošlom,

sadašnjem i

budućem,

sa željom da osjeti

da je važan,

i da Sirač bez njega ne bi bio to što jest:

lijepo mjesto s puno dobrih ljudi – za dobar život.

Počivajte u miru Božjem i veliko Vam hvala u ime svih tih dobrih ljudi, Vaših Sirčana.“

Djeci i knjigama Ivanka je, dodaje Renata, bila odana do samoga kraja. U sklopu projekta OŠ Sirač djeca su je posjećivala i zajedno uživala u igrama, zagonetkama i pričama iz vremena dok mnogi od nas još nisu bili rođeni. 

Ustupila Renata Rambousek

Ustupila Renata Rambousek

Ustupila Renata Rambousek

----------------------------

Lektira kod učiteljice na terasi

Samo riječi hvale za Ivanku Križ ima i sadašnja ravnateljica Osnovne škole Sirač, Tihana Tukara.

- Učiteljica Ivanka Križ je bila jedna izuzetno topla osoba koja je prema učenicima imala više majčinski nego čisto učiteljski odnos. I jako je voljela pisanu riječ, stoga je uvijek motivirala učenike da se literarno izražavaju. Jako je voljela i dramski izraz.

Vodila je dramsku skupinu u koju je uključivala jako puno učenika, svatko je imao svoju funkciju. Ne možda nužno ulogu u samom igrokazu, bio je možda tehnička podrška, u izradi kostima, scene i slično…Imala je i odličnu podršku jer je njen suprug Florijan predavao likovni i glazbeni u to vrijeme, isto u školi.

Galerija u školi

Pa su se nadopunjavali. Ono što mi najviše ostaje u sjećanju jest koliko je ona voljela čitati i poticati učenike da čitaju. Lektira je, naravno, uvijek bila kamen spoticanja kao što je i danas. I onda kada netko on nas ne bi napisao lektiru, ona je nas znala povesti k sebi kući, posjesti nas na terasu i zajedno s nama pisati lektiru, prisjeća se Tukara i dodaje kako iz današnje perspektive shvaća da to uopće nije bila kazna. Naprotiv.

Foto: Ustupila Renata Rambousek

- Dobili smo sok, kekse, žena nas je tamo ugostila, počastila i na jedna topli način nas natjerala da čitamo i pišemo lektire. Jer tko je jednom kod nje pisao lektiru, taj više nikada nije u školu došao bez nje, prisjeća se simpatične anegdote ravnateljica Tukara.

- Ona i suprug bili su osebujan par koji je jako puno toga napravio za školu, za selo, kulturu i sve ljude. Učitelj Florijan je, primjerice, osnovao galeriju u školi. Vukao je Edu Murtića za rukav da donira slike za našu galeriju i tako je to krenulo, zaključuje Tukara.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!