Fotografija: Načelnik Općine Velika Pisanica Fredi Pali, Vesna Kaslinger, Dubravka Vukoja, velečasni Damir Ceković i volonterka iz Petrinje Marija Zaloker/Foto: Dubravka Vukoja
Galerija
Načelnik Općine Velika Pisanica Fredi Pali, Vesna Kaslinger, Dubravka Vukoja, velečasni Damir Ceković i volonterka iz Petrinje Marija Zaloker/Foto: Dubravka Vukoja

"Prošle smo sve užase rata, ali ovo stalno podrhtavanje tla je strašnije"

Braniteljice iz udruge "Žene u domovinskom ratu Bjelovarsko-bilogorske županije" prikupile su i odvezle humanitarnu pomoć u Baniju i obišle braniteljice i majke poginulih branitelja u Petrinji, Glini i Sisku

- Prošle smo rat, ranjavanja, izbjeglištvo, devastiranje naše Petrinje i Sisačkog područja, ali potres i stalno podrhtavanje tla uz tupu tutnjavu nešto je puno strašnije. To je sila na koju ne možemo utjecati i protiv koje se ne možemo boriti. Od straha i bespomoćnosti se ne spava, legnemo par sati na krevet odmah do izlaznih vrata ,odjeveni, u čizmama, s dekom i putnom torbom uz uzglavlje i osluškujemo. Najviše nas je strah da ne završimo živi pod betonskim ruševinama, priča nam Marija Dumbović iz Siska, braniteljica i majka poginulog sina u Domovinskom ratu, tješeći se da imaju još kakav takav dom raspucanih zidova nad glavom.

Često se rasplaču

Na pitanje što im je trenutno najpotrebnije, kaže kako zahvaljujući dobrim ljudima iz Hrvatske i cijelog svijeta koji pomažu, hrane i odjeće trenutno imaju dovoljno. Upućuje nas na Veru Zaloker, volonterku iz Sisačkog Karitasa, koja je od jutra do mraka na terenu, dijeli hranu, odjeću i sve ostalo što je trenutno najpotrebnije ljudima koji su ostali bez svojih domova.

 - Zaboravljam na godine i bolesti, potres nam je iz temelja svima potpuno promijenio živote. Evo, na terenu smo svi. Žene iz "Viktorovca", "Betlehema" i stotine volontera iz svih krajeva Hrvatske obilaze prestrašene ljude i pomažu doslovno u svemu. Emocije su neopisive, često se rasplačemo, ljudi su istovremeno i zbunjeni i beskrajno zahvalni na bilo kojem vidu pomoći. Trenutno su nam najpotrebniji prašak za rublje, veći brojevi trenirki za starije ljude, donji veš i vreće za spavanje, zaključila je Vera Zaloker koja cijeli život pomaže ljudima u potrebi.

Mogu računati na njih

One se između sebe zovu “sestre” iz Domovinskog rata. To su braniteljice, dragovoljke, majke poginulih branitelja, udovice, supruge poginulih branitelja koje su uvijek spremne pomoći siromašnim braniteljima bilo da je riječ o hrani ili u savjetima upućivanja na institucije koje im mogu riješiti probleme vezane za neriješeni status, neriješeno stambeno pitanje ili probleme vezane za zdravlje. Članice udruge "Žene u Domovinskom ratu Bjelovarsko-bilogorske županije" odlučile su pomoći konkretnim ljudima iz područja koja je pogodio stravičan potres s pomoći koja im je trenutno najpotrebnija.

Predsjednica udruge Žene u Domovinskom<br />
ratu Dubravka Vukoja i Vesna Kastlinger/Foto: Dubravka Vukoja
Predsjednica udruge Žene u Domovinskom
ratu Dubravka Vukoja i Vesna Kastlinger/Foto: Dubravka Vukoja

Kako su ove žene stalno u kontaktu s braniteljicama iz cijele Hrvatske, a posebno sa ženama iz susjedne nam Sisačko- moslavačke županije, nakon razornog potresa koji je ponovno otvorio nezaliječene ratne rane u ljudima koji su prošli ranjavanja i bore se svakodnevno s PTSP-om, javile su im da mogu računati na njih 24 sata na dan.

Vrijedni volonteri

Nakon telefonskog razgovora s Marijom Dumbović, Verom Zaloker, Katicom Gašljević Tomić i ostalim braniteljicama koje volontiraju na terenu za Sisačko-moslavačku biskupiju, prikupile su novac, kupile prašak za rublje i sve ostalo što je najpotrebnije i već drugi dan krenule u Mošćenicu pokraj Petrinje. 

Cilj im je bio pomoći konkretnoj udruzi ili osobama s imenom i prezimenom i mjestom gdje će završiti njihova humanitarna pomoć. U župnoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Mošćenici dočekali su ih velečasni Damir Ceković, koji obnaša dužnost upravitelja župe Petrinja, časna sestre Josipa iz Sisačke biskupije i braniteljice. Vrijedni mladi volonteri iz cijele Hrvatske koji razvrstavaju tisuće tona humanitarne pomoći čekali su njihovo vozilo s humanitarnom pomoći kako bi odmah veće količine praška za rublje raspakirali u manje i odvezli ga onima kojima je pomoć najpotrebnija.

Humanitarnu pomoć razvrstavaju i dijele volonteri iz cijele Hrvatske/Foto: Dubravka Vukoja
Humanitarnu pomoć razvrstavaju i dijele volonteri iz cijele Hrvatske/Foto: Dubravka Vukoja

Ovi umorni i neispavani ljudi primjer su nevjerojatne humanosti i nadljudske snage u uvjetima kada se tlo gotovo ne smiruje pod nogama.

Beskrajno tužna

- U ovoj cijeloj tragediji, ohrabrila nas je činjenica da konkretno u Mošćenici postoji sljedivost svih darova i donacija čovjeku s imenom i prezimenom, evidentiraju se sve donacije, a ljudi koji dolaze po pomoć mogu dobiti sve što trebaju uz predočenje osobne iskaznice putem koje se kontrolira moguća prevara. Nažalost, i u ovoj tragediji bilo je pojedinaca koji su dolazili po pomoć nekoliko puta dnevno. Isto tako, uredno bilježimo i evidentiramo sve donacije i pomoć koja nam stalno pristiže u našu nedovršenu crkvu koju sada koristimo kao skladište gdje četrdesetak volontera stalno razvrstava hranu i odjeću, govori nam vlč. Damir Ceković

Časna sestra Smilja, predstojnica je katehetskog ureda u Sisačkoj biskupiji, a sada je imenovana koordinatoricom za podjelu hrane. Nije umorna, kaže nam časna Smilja, ali je beskrajno tužna što je njihova katedrala opet ostala bez tornja u ovoj kataklizmi.

Nemoćni pred silom

- Zahvalna sam brojnim mladim volonterima koji pomažu u našem Caritasu, kroz koji se u protekla dva tjedna izmijenilo preko 400 ljudi iz cijele Hrvatske. Oni koji dolaze iz Zagreba i okolice, svakodnevno putuju navečer kući na spavanje, a ljudi iz Dubrovnika spavaju u cijelim stambenim objektima i dvoranama u vrećama za spavanje. Hranimo se uglavnom iz različitih kuhinja na otvorenom i to tek kada rasporedimo i podijelimo svu pomoć, priča nam časna Smilja.

Jako ih žalosti kada čuju da se neke osobe u medijima žale kako su ostali bez humanitarne pomoći,  a oni je imaju u evidenciji da je čak nekoliko puta došla i dobila hranu i odjeću.

- U ovim teškim trenucima kada smo tako maleni i nemoćni pred silom na koju ne možeš utjecati, dirljivo je navečer biti u društvu umorne mladeži koja sjedi na podu koji se trese, a oni pjevaju duhovne pjesme, kaže časna Smilja.

Peku kolače

Humanitarnu pomoć udruge “Žene u Domovinskom ratu” iz Bjelovarsko-bilogorske županije u crkvu Preobraženja odvezli su Vesna Kastlinger, Ana Marija Horvat i načelnik općine Pisanica, Fredi Pali koji je osigurao prijevoz i pomogao samoj akciji kojoj su se jednoglasno odazvale brojne žene. Ono što im je najvažnije je činjenica da je pomoć već isti dan podijeljena na području Prelošćice, Mošćenice, Budičine, Žabnog, Galdova, Kostajnice i Petrinje.

Braniteljice Marija Dumbović i Marija Vavro, koje se zbog zdravstvenih problema otežano kreću, na poseban su način dale svoj nesebičan doprinos u ovoj tragediji. One danima u svom stanu peku kolače, pakiraju ih u male plastične kutije i šalju volonterima po svim punktovima u razrušenoj Petrinji, Glini, Sisku, Kostajnici i u prigradskim naseljima, a razvoze ih i dijele Marija i Vera Zaloker.

Majka poginulog branitelja Marija Dumbović i Marija Vavro svaki dan peku kolače za ljude koji su u potresu ostali bez svega/Foto: Dubravka Vukoja
Majka poginulog branitelja Marija Dumbović i Marija Vavro svaki dan peku kolače za ljude koji su u potresu ostali bez svega/Foto: Dubravka Vukoja

- Živimo u stalnoj neizvjesnosti i strahu. Možda će nam ova strašna poruka prirode biti upozorenje za budućnost da se moramo kao ljudi promijeniti iz korijena i jedni prema drugima i prema samoj zemlji koju smo nekontrolirano bušili i iskorištavali. U ratu smo dobro znali tko nam je neprijatelj, odakle dolazi opasnost i meta ali kada ti smrt danonoćno lebdi iznad glava je nešto prestrašno -  kaže nam na odlasku Marija Dumbović, žena velikog, dobrog srca koja je proživjela najveće strahote rata.