Peteročlana obitelj Repinac, zahvaljujući ljudima velikog srca, ima potpuno novi i opremljen dom
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Dom obrtnika u pakračkoj Ulici kralja Tomislava poprima sve ljepši izgled i sve je bliže završetku obnova koju zajedničkim snagama, kroz volonterske radne akcije, provode članovi Udruženja obrtnika Pakraca i Lipika, ali i sve brojniji prijatelji, poznanici i sugrađani.
Posljednja radna akcija u nizu održana je 27. ožujka kada je na krovište Doma obrtnika postavljen novi crijep. Na toj radnoj akciji, ali i na onoj koja je održana 6. i 7. ožujka kada je s objekta uklonjen stari krov, sudjelovao je 60-godišnji Tihomir Repinac iz Šeovice. Skroman, tih i nenametljiv čovjek vrijedno je pomagao, onoliko koliko mu je to omogućavala njegova sitna i krhka fizička građa. I dok su ostali „pomagači“ koji nisu obrtnici, uglavnom prijatelji i poznanici, Tihomirov motiv za uključivanjem u ovu akciju bitno je posebniji.
Vraćanje usluge
-Obrtnici su lani, uz pomoć ostalih ljudi i građana, Repincu napravili kuću u Šeovici u kojoj sad živim sa ženom i troje djece. Ja sam im svima na tome zahvalan do groba. Zato sam htio koliko mogu ja sada pomoći njima i vratiti im uslugu. Oni su pomogli meni sagraditi moj dom, sada ja njima pomažem sagraditi i urediti njihov, kaže Tihomir.
On, supruga Valentina i troje djece; Josip (12 godina), Josipa (7) i Nikola (6) su početkom studenog 2020. godine, nakon višegodišnjeg podstanarstva u Lipiku, uselili u novoizgrađenu obiteljsku kuću u Šeovici koja je u roku godinu dana izgrađena isključivo volonterskim radom, donacijama i sponzorstvima, a u ovu veliku humanitarnu akciju uključilo se više od 150 ljudi, ne samo iz Hrvatske nego i iz Bosne i Hercegovine, Austrije, Njemačke, Švedske.
Upitna realizacija
Zbog razumijevanja cijele ove priče važno je pojasniti da je Tihomir bio korisnik projekta „Izgradnje obiteljske stambene građevine 4. skupine“ iz programa Stambenog zbrinjavanja obitelji bez nekretnine, a koji investira Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje.
Projektom je predviđeno da spomenuti ured osigurava potreban građevinski materijal za izgradnja kuće, a da se radovi izvode u etapama i za provođenje i organizaciju radova zadužen je korisnik, u ovom slučaju Tihomir. Ipak, radovi na njegovoj budućoj kući su se odvijali sporije od očekivanog, a s obzirom na to da za izvođenje tih radova postoje rokovi, realizacija ovog projekta je postajala sve upitnija i neizvjesnija. Tada se u ovu priču uključila susjeda Maja Kurtović Pušelja koja trenutno živi i radi u Njemačkoj.
Proključala akcija
-Svaki put kada bih došla ovdje i kada bih prošla pored Tihomirovog gradilišta, osjetila sam veliku tugu i žalost. Pomišljala sam kako je njima teško u toj kućici u kojoj su podstanarstvu i kako bi im bilo lijepo u svojoj kući, ali čija gradnja nikako da krene. Kad bi srela Tihomira i pitala ga kako napreduju radovi i treba li mu pomoć, on bi samo skrušeno slegnuo ramenima i rekao: „Meni valjda ni dragi Bog više ne može pomoći“. Nije sramota ne imati i tražiti, sramota je ostati ravnodušan i zato sam na Facebooku 6.11.2019. napisala objavu kroz koju sam pokušala animirati ljude da pomognu, pojašnjava Maja. Njena objava je „kuhala“ 15 dana, a onda je sve „proključalo“, informacija se proširila i stvari su se napokon pokrenule.
Prvi su konkretno odgovorili Mile Vezmar iz Rakovog Potoka, naselja između Zagreba i Jastrebarskog i Hilmo Arnaut koji živi i radi u austrijskom Riedu. Ljudi su to koji nikada prije nisu bili u ovom kraju niti su ikada čuli za Tihomira Repinca. Mile je u Šeovicu došao prvi, 21.11.
Mnoštvo volontera
-Nakon posla sam otvorio pivo, zapalio cigaretu i naletio na članak o obitelji Repinac. Jako me to pogodilo, nisam imao mira u srcu, tu cijelu noć nisam spavao i ujutro sam nazvao Tihomira, a već dva dana kasnije sam došao u Šeovicu. Dva dana poslije mene stigao je i Hilmo i počeli smo sa zidanjem, prisjetio se Mile zvani Vez koji mi je prilikom našeg prvog upoznavanja rekao: „Gle stari, nemam kredita, supruga i ja smo svojim rukama i znanjem izgradili kuću, zdravi smo. I kako da ja onda budem miran i sretan, ako znam da postoje ovakvi ljudi kao Tihomir kojima je potrebno pomoći. Roditelji su mi iz Vojvodine i iz Like i odrastao sam uz priče o zajedništvu ljudi, o tome kako su prije, kada bi u selu netko nešto radio, ostali dolazili pomagati. Fascinira me to zajedništvo, a ovo s Tihomirom i njegovom kućom me doslovno ispunjava. Ovime sam i svojim sinovima Davidu (18), Mitji (14), Dariu (10) i Mihaelu (3,5) htio biti živi primjer kakav čovjek treba biti. A kad sam kretao u Šeovicu, najstariji sin David me zagrlio i rekao mi kako da ponosi. Stari, od tog nema više, prisjeća se Mile.
Istovremeno se u priču uključio i Hilmo Arnaut, 64-godišnji zidar porijeklom iz Zvornika (BiH), koji od 1990. živi i radi u Beču. Pažnju na obitelj Repinac mu je skrenuo Žarko Ćosić, Pakračanin s privremenom adresom u Beču.
Napredak radova
-Kad sam pročitao priču o obitelji Repinac, jako me je to dirnulo. Ražalostio sam se i odmah bez puno razmišljanja odlučio pomoći čovjeku. Javio sam se, došao i počeo zidati, prisjetio se Hilmo koji je, usprkos narušenom zdravlju i problemima s leđima ostao sve do kraja zidarskih radova odnosno do 6. prosinca kada je Tihomirova buduća kuća bila „pod pločom“.
Pamtim jedan detalj kada sam 25. studenog 2019. prvi put došao na gradilište i kada sam i upoznao Hilmu i Veza. Tad je Mile rekao nešto što u stvari na najjednostavniji način oslikava cijelu ovu humanitarnu akciju.
-Upoznao sam se s Hilmom u subotu na gradilištu, evo, znamo se tri dana, a imam osjećaj da ga znam cijeli život, kazao je tom prilikom Mile. Upravo to međusobno povezivanje i spajanje ljudi je posebna, dodana vrijednost ove akcije.
Lokalni obrtnici
Pakrački i Lipički obrtnici su se u priču oko pomoći Tihomiru uključili od samog početka, prije svih Davor Lepka, predsjednik Udruženja koji je najprije bio aktivan u animiranju i širenju priče o ovoj humanitarnoj akciji, a kada je ona konkretno i započela, odigrao je ključnu ulogu u koordinaciji, prikupljanju materijala, dogovaranju majstorskih radova i ostalim logističkim poslovima. Gotovo svi radovi su odrađeni volonterski, a i velika većina potrebnog materijala donirana je od strane lokalnih obrtnika i poduzetnika. U prvoj etapi radova kod iskopavanja i betoniranja temelja pomogli su i ljudi iz Lipkoma gdje je Tihomir privremeno i radio, a zahvaljujući kojima su kroz subotnje radne akcije napravili temelje.
Kuća je pod krovom bila 18. travnja, a potom su najvažniju ulogu u daljnjim unutarnjim radovima, njihovoj koordinaciji i realizaciji preuzeli i do kraja odradili Branka i Drago Skalnik, koji žive nedaleko Tihomira. Oni su u izgradnju, uređenje i opremanje kuće obitelji Repinac uložili ogromnu količinu vremena i rada, ali i značajna vlastita sredstva, često zapostavljajući poslove i obaveze „u svom dvorištu“, samo kako bi ova akcija doživjela sretan i uspješan kraj.
Djeca u akciji
Podsjećam da je u ovoj akciji na razne načine sudjelovalo više od 150 ljudi i svi su zaslužni što je akcija i uspjela. Od majstora zidara, preko onih koji su radili krov, limariju, struju, vodovod i instalacije centralnog grijanja, žbukanjem i radove unutarnjeg uređenja, keramiku, krečenje, pa sve do ljudi koji su posluživali na miješalici, vezali armaturu ili nosili blokove i cigle. Mnogobrojni su i oni koji su se uključili kroz donaciju opreme za kuću, bijele tehnike, peći, bojlera, hladnjaka, zatim namještaja, odjeće, obuće, igračaka, kućnih potrepština, posteljine....
Ipak, izdvajam primjer Dragane Pušelja Marušić koji po meni najbolje ilustrira kakva je ovo u stvari bila humanitarna akcija.
Naime, njena maloljetna djeca Laura, Paola i Josip čuli su za ovu akciju i odlučili se skupljali kovanice od 5 kuna kako bi Repincima kupili televizor za dječju sobu. Nekoliko nekoliko mjeseci skupili su dovoljno i 30. rujna, za Josipov rođendan, poslali su im novi televizor. Uz tortu, naravno!
I tako, zahvaljujući nesebičnosti i humanosti dobrih ljudi, početkom studenog ove godine peteročlana obitelj Repinac je podstanarski smještaj u Lipiku zamijenila smještajem u novoj 65 četvornih metara novoj kući u Šeovici u kojoj su, kako su to i priželjkivali, zajedno dočekali Božić i Novu Godinu.
Životinje na dar
Uvjerio sam se i osobno da su od tada puno toga novoga napravili u svom novom domu. Tihomir mi je ponosno pokazivao sve što je napravio, cijelo imanje je ogradio sa 180 metara žice, kaže da ograđivanje još nije završeno.
Uskoro kreće sadnja bašče, a svi Repinci posebno su ponosni na svoje blago – domaće životinje koje su im također darovali susjedi, poznanici, dobri ljudi.
-Evo ovo je naša koza Roza, a ovo su tri mala jarića Klopa, Mrša i ova tamo je Luna. Planiram im uskoro napraviti malu štalu, pokazuje Tihomir i dodaje kako to nije sve. „Sad ćeš vidjet“, priča dok otvara vrata šupe koja je prenamijenjena u štalu. „Evo, ovo je ovca Gara, a ovo su naša dva mala janjića. Dali smo im ime Bruno i Milka, pokazuje Tihomir dok se oko njega igraju sinovi Josip i Nikola. I oni ovdje uživaju.
-Prelijepo nam je jer imamo svoje veliko dvorište i životinje, a jako smo sretni jer imamo i djece u susjedstvu pa se stalno igramo zajedno, u dahu je ispričao Josip.
Nelagoda i ponos
Nekad ranije kada sam pokušavao razgovarati s Tihomirom, bilo mu je teško i na neki je način izbjegavao odgovarati na moja pitanja. Teško je susprezao emocije i bio prilično zatvoren. Bilo je situacija da se nisam mogao oteti dojmu kako se radi o čovjeku koji zbog svega osjeća jaku dozu nelagode.
Danas je Tihomir sasvim drugačiji. Otvoreniji je, vedriji, zadovoljniji. Puno više priča, šali se, vedar je i zrači pozitivom. Kada smo počeli priču o samim počecima akcije i kada sam mu rekao da je tada bio bitno drugačiji nego danas, složio se i na neki način priznao što ga je pritiskalo.
-Teško je kad trebaš pomoć, ne želiš gnjaviti ni moliti, a opet ako nemaš pomoći, ne možeš sam. Ja sam se skoro predao i mislio sam da nikada neću uspjeti napraviti kuću. To me je jako mučilo. A onda čudo, sve se pokrenulo i pojavila mi se nada. Ništa mi nije bilo teško i toliko sam bio sretan, ali najmanje zbog sebe. Najvažnije mi je bilo da uspijemo zbog djece. I zbog njih sam najviše sretan kada danas vidim koliko su oni sretni u svojoj kući i u svom dvorištu. Sretan sam što će im ostati nešto iza nas, zaključuje Tihomir.
