Osobna priča župnika Ivana Popića: Otajstvo Božića u crvenom šalu bake Ruže

Pretpostavljam da često ljudi pomisle kako mi svećenici i nemamo nekog osobitog posla i obveza jer, odslužimo samo tu jednu misu dnevno i eventualno ponekad imamo sprovod, vjenčanje i krštenje. I ovo došašće mi je prošlo brzinom svjetlosti, osim naravno zornica koje su mi, budući da nisam jutarnji tip osobe, prekidale san svako jutro prije 5.00 sati te mi se činilo kao da nikad neće završiti. 

U pripravi za Božić ispovjedio sam nekoliko stotina osoba, gužva u uredu, pobrini se za borove, ukrase u crkvi, časna sestra sakristanka slomila ruku, biskup dolazi na obljetnicu smrti biskupa Salača, useljavamo u obnovljeni donji dio župne kuće...

I tako dalje... I tako dalje... Mogao bih nabrajati unedogled.

I uhvatim samog sebe kako nabrajam obveze koje me čekaju, a Božić je blizu. Dok kitim oltare u crkvi nema nikoga pored mene. Ostao sam sam u crkvi, mir tišina.

Razmišljam, promišljam i počinjem čak i Gospodinu prigovarati da sam umoran i zašto se toliko obveza skupi baš pred blagdane...

U crkvi mir i tišina...

Misa u domu

Ja mu i dalje prigovaram... Nekako u srcu ne pronalazim odgovor, možda je i Gospodin zašutio jer sam mu počeo ići na živce.

U jednom trenutku prisjetim se pohoda Domu za starije i nemoćne osobe Vianey od prije par dana. Da, to je onaj Dom koji je prošle godine bio scena stravičnih ubojstava nezapamćenih razmjera u našem mirnom Daruvaru. Slavio sam ondje misu i podijelio sakramente bakama koje ondje provode svoje umirovljeničke dane; bile su nekako posebno sretne, vesele; nije im smetalo ni to što ne čuju najbolje, ne vide dobro, bole ih noge, ruke, leđa, imaju dva ili tri zuba...

Neka osobita radost bila je u zraku, slavili smo svetu misu, pjevali, radovali se Bogu koji nije ostavio čovjeka, Bogu koji je postao čovjekom, ušao u svaku poru ljudskoga bića, proživio naš ljudski život, Bogu koji je postao čovjekom radi čovjeka. Pri koncu mise čestitao sam im Božić zaželjevši im mir u srcu i duši. Zahvalile su bake, nasmijale se sa svoja dva, tri zuba ili pazeći da im proteza ne ispadne i uručile mi dar; crveni vuneni šal koji je isplela baka Ruža.

Shvatio sam odgovor

Odmah sam ga probao, a baka Ruža kojoj sam osobito zahvalio, draga baka Ruža - pravoslavka po vjeroispovijesti - srdačno se nasmijala i zacaklila oči suzama. Odmah me nekako štrecnulo jer sam je prošle godine, nakon tragičnog događaja u Domu, vidio jako rasplakanu, tužnu, neutješnu i pogođenu. Danas su te suze bile suze radosti. Gospodin je pomogao da mjesto stravičnog događaja opet postane ne samo obnovljena kuća nego dom u punom smislu riječi, prostor u kojem se čovjek osjeća ugodno, prihvaćeno i gdje mu je toplo oko srca. 

I dok stojim na ljestvama u crkvi i škarama režem borove grane te i dalje kukam i prigovaram Gospodinu pogledam na klupu gdje sam ostavio jaknu i crveni šal bake Ruže. Razvučem osmijeh i kažem Gospodinu: "Hvala ti, shvatio sam odgovor!".

Baka Ruža i njezine suze žalosti koje su ovoga Božića postale suze radosti i njezin blagi zahvalni osmijeh približile su mi otajstvo Božića; u malenosti, jednostavnosti, sitnici krije se ono veliko, najveće, Ljubav koja je izabrala put malenosti, Bog koji se rodio kao dijete u štalici, položen na slamici, bez buke, treštanja, pompoznosti.

Princ Mira

I dok ovih dana slušam veličanstveni oratorij Messiah G.F. Händela, osobito božićni dio, razmišljam o riječima "the Prince of peace" (princ mira), epitet kojim Händel, nadahnut starozavjetnim prorocima, opjevava Mesiju postajem svjestan koliko nam je svima potreban mir, mir u srcima, dušama, glavama, obiteljima, odnosima, životima.

Koliko li je samo nemirno naše ljudsko srce?

A On, Princ Mira, Gospodin Isus, Novorođeni Kralj, jedini može podariti mir svima nama. I moj Daruvar pridružio se onim gradovima koji su otkazali vatromet za novogodišnji doček; ući ćemo u miru i veselju u Novu 2026. godinu bez velikoga praska, buke, pucanja i divljanja.

Velika gesta, lijepa, ohrabrujuća. 

Dragi čitatelji koji ste posvetili trenutak vremena i pročitali ovo promišljanje do kraja želim Vam ovoga Božića i kroz cijelu iduću 2026. godinu mir koji ljudskom srcu može dati samo Bog.

Jedan najobičniji Pop(ić)

Dobijte infromaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!