Odgojiteljice Dijana i Julija iz DV Ciciban: "Mi smo u službi najmlađih, vrtić je naš drugi dom"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
BJELOVAR – Odgojiteljice Dijana Rajković i Julija Perinović, obje iz Dječjeg vrtića Ciciban dobitnice su ovogodišnje nagrade „Vesna Grđan“ za rad u području ranog odgoja i obrazovanja, a koja se dodjeljuje u sklopu Nagrada Fonda „Boža Tvrtković“.
Iznimna je to čast jer je struka prepoznala njihov trud i postignuća u radu s djecom koja nisu od jučer, već su plod dugogodišnjeg rada.
Čime su to zaslužile, ali i koliko im ova gesta znači, upitali smo „tete“ Dijanu i Juliju.
Nagrađujuć posao
- Zapravo je istina da te u ovom poslu mogu hvaliti sa stotinu strana, no kada hvale stižu od struke, onda je to nešto ekstra. Nama je velika čast već i sama nominacija za ovu nagradu. Da nismo ništa osvojile, bile bi jednako ponosne i sretne jer su nas prepoznali „naši, u našoj“ kući. Zaista dajemo sve od sebe kroz cijelu godinu i tako godinu iza godine. Ovaj posao zapravo i nije posao, ovo je služba. Mi smo u službi najmanjima. Ovdje smo ne samo da bismo njima pomogle, već da bismo oblikovale te male glavice. Pomogle im da shvate da su bitni, vrijedni i da pomalo počnu istraživati i tražiti svoje mjesto na svijetu. Želimo im pomoći, naučiti kako da svoje želje i interese pretvore u stvarnost. Oni imaju golemu maštu koja je pravo bogatstvo. Zato je ovaj posao sam po sebi nagrađujuć. Negdje sam pročitala jednu mudru misao: „Onaj tko radi ono što voli, zapravo ne radi nijedan dan u životu“. Tako je i s nama, iskreno nam priznaje Dijana koju nakon ovih uvodnih riječi više nije imalo smisla pitati bi li ponovno da može birati, odabrala isti smjer u karijeri.
Kroz smijeh nam otkriva kako kao djevojka zapravo nije razmišljala o tome da bi jednoga dana mogla biti odgojiteljica, već je imala želju naučiti strane jezike, putovati svijetom i biti prevoditeljica.
- Moja mama me često promatrala na obiteljskim okupljanjima, uvidjela je kako su oko mene uvijek bila djeca, kako je sve bilo spontano i tu mi je nabacila prijedlog da bi mogla biti „teta u vrtiću“. Rekla mi je da je očito da me djeca jako vole, a ja sam tu njezinu ideju zapravo objeručke prihvatila. Danas se ne mogu zamisliti nigdje drugdje, naročito ne negdje u uredu, priznaje Dijana koja će ove godine napuniti 18 godina radnoga staža u dječjem vrtiću.
Zajednička nagrada
Kako smo se našalili, postaje punoljetna.
- Ovaj uspjeh sam po sebi nije moj. To je zajednički uspjeh cijeloga tima. Od obitelji, prijatelja, cijeloga tima u vrtiću… Svatko je dao neki svoj doprinos i tako već godinama. Uvijek se pitam što sam mogla bolje napraviti, ovaj te posao tjera da sam sebe unaprjeđuješ kako bi njima bio bolji. Mi smo ovdje obitelj i ovo je naša kuća i tako ovdje funkcioniramo. Naš vrtić tako diše, jedni s drugima dijelimo i radosti i tuge, lijepe i manje lijepe trenutke, uvijek smo tu jedni za druge stoga je ovo zajednički uspjeh. Hvala Bogu što je u nas usadio talent da vodimo djecu, stavio nas je u službu najmanjih i mi smo tu doista s radošću, emotivno nam kaže Dijana koja je s godinama sve svjesnija koliku golemu odgovornost nosi njezin poziv.
Kako kaže, odgojiteljice u rukama imaju pravo malo blago.
Julija Perinović složila se sa svime što je Dijana rekla, a osim toga, dodala je i kako je imala izuzetnu čast sudjelovati u humanitarnom projektu s djecom.
- I ranijih godina imale smo tu čast raditi slične projekte u koje su bile uključene donacije, humanitarni rad i slično, no sada smo sve to povezale. Mislim da nam je svima ovaj projekt donio veliku dobrobit - djeci, nama odgojiteljicama, cijelom stručnom timu, ali i zajednici u kojoj živimo. Djeca su jako dobro prihvatila sve naše aktivnosti i ja se uistinu nadam da smo im usadile neke humane vrednote koje će oni i ubuduće prakticirati. Sve su to oni primili srcu i danas, sutra će takvi postupci od njih činiti još bolje ljude, kazala nam je Julija koja je odgojiteljica osam godina.
Kako kaže, to joj je prvi, a nada se i zadnji posao u vrtiću.
- Osjećam se tu kao u svojoj obitelji i nadam se da ću tu dočekati i mirovinu, emotivna je Julija.
Smijeh koji sve liječi
Na kraju su kolegice, ali i prijateljice željele naglasiti koliko im je važno što se u kolektivu tako dobro slažu.
- „Našle“ smo se i to se osjeti i u skupini. Jer kao što je i u obitelji, ako se otac i majka slažu, onda će i atmosfera u obitelji biti dobra. Tako je i kod nas. Djeca osjete tu pozitivnu energiju, tu radost. Toliko se puta uhvatimo u glasnom smijehu s tom našom djecom da se pitamo što susjedi misle, kroz smijeh nam kaže Dijana.
Dodajmo na kraju kako su odgojiteljice DV Ciciban više puta primile nagradu „Vesna Grđan“ što ih kao ustanovu čini izuzetno ponosnima.
- U našu kuću ova je nagrada stigla nekih 10ak puta. Iznimno smo zahvalne što nas je Fond i ove godine prepoznao, jer za nagradu postoje određeni kriteriji i postignuća koji se vrednuju. Radi se o postignućima u ovoj pedagoškoj godini, a u njima su se ove godine istaknule naše odgojiteljica Diijana i Julija. Kolegica Dijana je vrlo aktivna u bogaćenju vrtićkoga kurikuluma, u pristupu prema djeci jako često mentorira vezano uz likovne natječaje.
Ove godine bilo je puno tatvih postignuća. Jedan takav međunarodni natječaj Francuskog instituta donio nam je prvi mjesto, a slali smo radove i u Egipat gdje su ocijenjeni kao vrlo kreativni, ispričala nam je ravnateljica DV Ciciban Senka Ivanušec.
Pohvalila je također rad kolegice Julije Perinović koja se u ovoj godini, kako je pojasnila Ivanušec, istaknula u sudjelovanju u međunarodnom projektu čiji je nositelj Crveni križ.
Humanitarna postignuća i likovne nagrade
- Voditeljica tog projekta je naša pedagoginja Branka Biketa Caktaš. U projektu je sudjelovalo pet odgojno obrazovnih skupina, a nekako se istaknula skupina u kojoj je Julija. Ona je autorica naših programa Cicibanov vrt, Od sjemenke do ploda. Taj smo dio zapravo implementirali u spomenuti humanitarni projekt Hrvatskog crvenog križa. Jedna od prvih aktivnosti bila je poklon naših plodova iz vrta obitelji iz Ukrajine. Puno je tu odrađenih aktivnosti koje su se bazirale na razvijanju empatije, na povezivanju, naglasku na humanirtarno djelovanje i slično, priča nam ravnateljica i pojašnjava kako je stručni tim vrtića zbog svega navedenoga predložio odgojiteljskom vijeću upravo Dijanu i Juliju za nominaciju i dobivanje nagrade "Vesna Grđan".
Kako ističe, obje su bile vrlo aktivne i zaslužile su ovakvo priznanje.
Pedagoginja Branka Biketa Caktaš naglasila je kako je ova nagrada jedinstvena u RH.
- Najvažnije je da odgojitelji, stručni suradnici i ravnatelji predškolskih ustanova mogu dobiti jedino državnu nagradu. Osim te nagrade, ne postoji niti jedna druga. Stoga moram naglasiti kako je Fond „Boža Tvrtković“ toliko inovativan u svom djelovanju da nas je prihvatio pod svoje okrilje i dodjeljuje nam nagradu od 2012. godine. Samoinicijativno smo kolegice Senka Ivanušec, Dijana Matoš i ja tada došle s pismom namjere prijašnjem ravatelju Fonda i zamolile da u Fond prime rani i predškolski odgoj. Oni su to i učinili na čemu smo im neizmjerno zahvalne, kaže Biketa Caktaš i naglašava kako su prepoznali važnost ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.
- Sve počinje od nas. Iza nas ide osnovno školstvo, srednjoškolsko obrazovanje pa dalje. Unutar Fonda danas se nalazi i osnovno školstvo. Sve to zajedno je velika pedagoška inovacija, divan doprinos za zajednicu koja može saznati koliko imamo divne učenike, razredna odjeljenja, profesore, učitelje i odgojitelje na području Bjelovara, ponosna je pedagoginja Biketa Caktaš.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku!