Majka autističnog mladića iz Daruvara: "Ljudi ga se boje, a on je zapravo dijete u tijelu odrasloga čovjeka"

DARUVAR – I dok se mnogi roditelji neprestano i svakodnevno žale kako su im djeca nestašna, neposlušna, svadljiva, razmažena ili kako imaju puno obveza oko njih, Blaženka Starčević iz Daruvara mama je koja se ne žali.

To nam je odmah, u našem telefonskom razgovoru, jasno dala do znanja. Povod razgovora bio je da se javno zahvali onome tko joj je odlučio vratiti mobitel koji je kroz prozor "letio" na ulicu. Nakon što je shvatila da je njezin Mateo (19) bacio mobitel kroz prozor, uputila je na društvenim mrežama molbu svojim sugrađanima da joj se mobitel vrati.

I vraćen je! Pronašla ga je u poštanskom sandučiću.

Zahvala poštenom nalazniku

Ako se pitate zašto je momak od 19 godina bacio mobitel kroz prozor i to ne samo jednom, već višeputa dosad, to je zato što je Mateo zapravo jedno veliko dijete zarobljeno u tijelu mladog, odraslog čovjeka. Naime, Mateo ima autizam.

Foto: Privatni album

- Trenutno Mateo ima virozu, pa nam je prozor otvoren da ulazi svježeg zraka. Iskoristio je priliku i bacio moj potpuno novi mobitel kroz prozor. Tražila sam ga satima i onda shvatila što je napravio. Zamolila sam sugrađane da nam se mobitel vrati. I zaista sam ga drugoga dana pronašla u sandučiću, prepričava nam mama Blaženka (59).

- Hvala tko god bio, kazala je Blaženka i ispričala nam kako se ljetos dogodio sličan scenarij kada je jedna Daruvarčanka slučajno u jarku pronašla i pošteno vratila odbačen Mateov tablet.

Dogodilo se i to da se jedan bačen mobitel nije uspio „vratiti“ nazad do Matea.

Obožava mačke

- Ono što svi ljudi ne znaju o autizmu je to da je to bolest. Događa nam se da se Matea ponekad sugrađani boje. Nekada znaju prijeći i na drugu stranu ulice samo da se ne mimoiđu s nama na nogostupu. Krupan je i pretil, a često i viče. Mateo voli ići ulicom i slati puse drugima. Ne sviđa se to svakome. Jednom je tako zaurlikao da je jedan naš sugrađanin šetajući psa potrčao preko trave na drugu stranu, priča nam Blaženka dok u to vrijeme Mateo pored nje glasno govori. Da ne kažemo, viče.

Foto: Privatni album

- Ono što želi, to će i učiniti. Ono što ga zanima, riješit će s lakoćom. Poznaje boje, broji na engleskom do 10, obožava mačke. Zna imena našim micama s kojima se mazi. Nije prema njima agresivan. No, s druge strane, ja moram voditi računa o njegovoj osobnoj higijeni jer ga to ne zanima. Ne da mu se. Njegova osobnost je da je glasan i da tako privlači pažnju, priča nam ova hrabra majka koja svojeg sina ne želi dati u nijednu ustanovu sve dok se ona može brinuti o njemu.

Kako nam kaže, u pubertetu se Mateovo stanje dodatno pogoršalo. Tada je dobio i epilepsiju.

- Počeo je prilično urlikati što se ljudima, dakako, ne sviđa. Dok je bio malen, svima je bio simpatičan dječačić. Sada to više nije tako, iskrena je majka koja je sretna i što ima podršku djelatnika Centra za odgoj i obrazovanje Rudolf Steiner Daruvar.

Agresija nakon pregleda

- Još je školski obveznik jer po zakonu ima pravo do 21. godine ići u školu. Dobio je pomoćnicu, ima dobrog učitelja prema kojemu ima poštovanja. Sve do polaska u školu samo je bacao stvari, i nije bilo komunikacije s ljudima, Tek s polaskom u školu, Mateo je počeo gledati ljude. No, prema meni je drugačiji. Dođe mi kod uha pa urla i čeka da vidi koja će biti moja reakcija. Tada ga ignoriram pa bude bolje, prepričava nam svakodnevicu žena koja se, ponavljamo, uopće ne žali.

Bori se za svoje dijete i živi dan po dan.

Foto: Privatni album

- Nisu svi autisti isti. Ima i puno težih slučajeva tako da sam sretna dok god mogu s njim vladati. Autisti poput mojeg Matea nisu sposobni odlučivati. Mateu je puno toga igra, kaže Blaženka i priča nam kako je kod liječnika uvijek jako dobar i pristojan.

No, zato sve to što je proživio ispoljava na neugodan način kasnije, nakon pregleda i brojnih injekcija.

- Zna biti autodestruktivan, agresivan, zaletavati se u zid, zaista treba imati jako puno strpljenja i živaca, moći sve to gledati, naučiti se s tim nositi. Pubertet je sve poremetio. Pije puno lijekova, a neki od njih uzrok su i pojačanog apetita i pretilosti. No, ne možemo bez lijekova. Mateo je gotovo pred dijabetičar, ističe Blaženka.

Napad tokom razgovora

Dok smo razgovarali, Mateo je uslijed manjeg napadaja, pao na leđa pa smo bili svjedok jedne od kriza kojih u danu ima nekoliko.

- Ajde Mateo diši, diši samo. Vičeš stalno jedno te isto. Ajde pomalo, digni glavu, mirnim glasom obraća se Blaženka svome sinu.

Još jednom nam je ponovila da se ne žali.

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

- Dobili smo na korištenje komotnu, gradsku kuću i nadam se da će nam to biti trajni dom sada. Imamo i dvorište. Tako da ne trebamo u šetnje ići ulicama. Strah me kada mi se tako velik sruši negdje i ima napadaj. Doma je ipak sve lakše, zaključuje svoju priču Blaženka koja je prihvatila svoju sudbinu.

- Samo da bude zdravlja i da se što duže mogu brinuti o njemu. Nitko drugi to neće činiti s toliko ljubavi kao ja. On je zapravo malo dijete u tijelu odrasloga čovjeka. I on je moja motivacija za svaki novi dan, zaključuje svoj priču Blaženka.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!