Legendarni domar nakon 43 godine rada u V. Trojstvu otišao u mirovinu: "Bio je dobri duh škole"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
VELIKO TROJSTVO – Željko Bajza, domar iz Osnovne škole Veliko Trojstvo, otišao je u mirovinu. Ne bi to bila velika vijest da nije riječ o svestranom čovjeku i radniku koji je bio dobri duh škole u Velikom Trojstvu. O Željku smo pisali više puta, a to je zaslužio svojim kreativnim radom u školi. Naime, nikada nije bio samo „domar“.
U studenom 2021. Željko je izradio kućicu za knjige od drveta. To je učinio od potpuno recikliranih materijala, odnosno od starog namještaja od kojeg su izrađeni svi njezini dijelovi. Na taj način je povezao ekologiju i kulturu čitanja. Uz kućicu je tada postavljena i sjenica, koja je izrađena od starog stajališta za bicikle. Cijelu priču pročitajte OVDJE.
Kućica za knjige od ormara
Sljedeći smo put pisali o Željku u ožujku 2022. godine. Vrijedni domar tada je, pak, napravio korak više.
Za školu u kojoj radi, odnosno za njene učenike izradio je drvenu kućicu za ptice koju je postavio na drvo zajedno s djecom. Kako nam je tada otkrila ravnateljica Sanja Vranješević, domar Željko posebno je povezan s djecom.
- Samo je važno imati dobre volje. Kućicu od drveta izradio sam za nešto više od sat vremena. Od police nekog starog ormara napravio sam pod i strop, a stupiće sam napravio od lijeske koju je susjed rušio blizu svojeg dvorišta. Narezao sam nekoliko komada. Uz pomoć letvica napravio sam rub da ne ispada hrana te bondex-om sve pobojao kako bi kućica dulje trajala. Naposljetku sam na vrh stavio kukicu za lanac da se kućica može objesiti i to je to, ispričao nam je Bajza prije godinu i pol rekavši kako obožava svoj posao. Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
Prepun iznenađenja
- Posljednjih 10-ak godina sam domar, a prije toga sam radio kao kuhar u školi. No, znatno mi je zanimljivije raditi poslove domara jer moja kreativnost može više doći do izražaja. Volim drvo i mogu se izraziti na više načina, pojasnio nam je Bajza koji je od 1. listopada 1980. u školi.
- Volim raditi s djecom, nedavno sam napisao jednu priču i to ću im uskoro čitati. No, neka zasad ostane iznenađenje. Meni je u školi lijepo i zaista ne bih svoje radno mjesto mijenjao niti za jedno drugo, zaključio je Bajza tada.
Iste godine u rujnu Bajza je pak, zgotovio svoj novi projekt - učionica na otvorenom.
- Prije otprilike tri godine domar škole, Željko Bajza imao je ogromnu želju posaditi plantažu kivija na praznom prostoru sa stražnje strane školsko - sportske dvorane. I krenuo je u realizaciju svog nauma. Do potrebnog materijala za željeznu konstrukciju došao je uz pomoć donacija, a pomagali su svi. Sadnice kivija je pažljivo pazio i one su rasle. Napravio je i drveni stol s klupama, pa su učenici i učitelji u proljetnim i ljetnim danima rado koristili ovu oazu hladovine, priča nam ravnateljica Sanja i dodaje kako je učiteljica Spomenka njihovu "plantažu" kivija sasvim spontano prozvala vanjskom učionicom.
Dirljiv oproštaj
Ovaj je tjedan Željko bio vrlo emotivan. Njegova mu je ekipa iz škole pripremila oproštajno druženje u školi.
- A što reći. 43 godine provedene u našoj Osnovnoj školi Veliko Trojstvo prohujalo je. Bilo je lijepo raditi posao koji voliš i uživaš u njemu, raditi s ekipom koja je uvijek smišljala nešto novo za dobrobit naših učenika i škole. Stariji me se sjećaju kao kuhara, a mlađi kao majstora, domara, vozača. Danas su me emotivno iznenadili učenici i djelatnici s riječima i poklonima. Zaslužena mirovina dolazi. Hvala svima!, poručio je Željko Bajza.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku!