Kako su Manec i Sinko vratili sportski duh u Šandrovac i ujedinili mlađe i starije generacije
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
ŠANDROVAC – Lijepa priča o zajedništvu mladih i starijih generacija dolazi iz Šandrovca. Naime, ova je sredina, zahvaljujući dvojici entuzijastičnih mladića koje svi od milja zovu Manec i Sinko, dokazala kako su moderna vremena u kojima glavnu riječ vode računala i otuđenost, tek prolazna. A ono što se sve više ponovno traži provođenje je vremena na otvorenom, druženje, igra i zabava.
Sanja Vranješević, ravnateljica Osnovne škole u Velikom Trojstvu, koja je inače rodom iz Šandrovca, podijelila je s nama događaj koji je već četvrtu godinu Šandrovčanima omiljena ljetna zanimacija. Riječ je o malonogometnom turniru Dudašina cupu, koji je zapravo puno više od nogometa, no krenimo redom…
Trčali za loptom po prašnjavim livadama
-Manec i Sinko odlučili su starom nogometnom igralištu koje se nalazi u Šandrovcu vratiti život. Naime, nastanak spomenutog igrališta, popularno zvanog Dudašina, seže u osamdesete godine prošlog stoljeća, kada su djeca svoje dane provodila većinom vani, na otvorenom, trčeći za loptom po prašnjavim livadama. Na tom igralištu svoje nogometne početke imali su roditelji i djedovi ovih mladića. U novije vrijeme, igralište je zaboravljeno. No, u organizaciji zaljubljenika u nogomet, Manuela Husnjaka i Siniše Đipala, svima znanih kao Manec i Sinko, igralište je oživjelo. Oni su, uz pomoć svojih obitelji i prijatelja, odlučili igralište urediti kako bi organizirali malonogometni turnir "Dudašina cup", a sve sa željom da se igralištu vrati dašak starih vremena.
Osim razvijanja sportskog duha i poticanja natjecateljskih igara, te druženja svih mještana, prvobitni cilj ove manifestacije je vraćanje u život ovog starog malonogometnog igrališta, koje je sve do nedavno bilo obavijeno paučinom. Želja je ovih mladića, da i mlađe generacije naslijede od njih želju za nogometom i igrama na otvorenom, te želju za stvaranjem lijepih uspomena, koje će ostati u sjećanju, ali i da potiču jedni druge, i mlade i one malo starije na zajedništvo radi općeg dobra svih u njihovom voljenom Šandrovcu, priča nam Sanja i dodaje kako je turnir već prve godine održavanja okupio i staro i mlado. Veselilo se, družilo, igralo nogomet do kasnog poslijepodneva pa su već tada, prije četiri godine, shvatili da je ovo turnir velikog srca, ističe Sanja.
Dudašina diše punim plućima
-Ovim entuzijastičnim mladićima velikog srca od prvoga dana želja je bila da turnir postane tradicija, a malo nogometno igralište okupljalište mladih i djece, kako bi se što više družilo i sportski zabavljalo. Želja im se očito ispunila, jer ove godine turnir je organiziran četvrtu godinu za redom, a malo nogometno igralište Dudašina svake godine u mjesecu srpnju diše punim plućima. Ovaj dvojac imao je veliku podršku članova svojih obitelji, braće i sestara, te prijatelja, ali i dobronamjernih sponzora tvrtki i pojedinaca: Koestlin d.o.o., Demaring d.o.o., Deva interijeri, Caffe bar “M”, Caffe bar “Sokol”, pekare i trgovine “Dergez”, ŠRUOŠ Šandrovac, udruga “Kremen”, Frizerski salon “Sara”, Antonio Gorenjak, Dejan Opačić, Nikola Šibarić, Slavko Perec, te Općine Šandrovac koji su prepoznali njihov trud i volonterski rad, hvali Sanja što su svi u zajednici prepoznali dobru viziju.
Vratili sportski duh u selo
Valja spomenuti kako su se tijekom priprema malonogometnog turnira svi puno naradili s obzirom da se igralište ne koristi aktivno tijekom cijele godine, već samo u ovom ljetnom periodu.
-Nekada nije bilo tako, jer su na ovom igralištu djeca i mladi iz ove ulice, ali i okolnih ulica provodili svoje ljetne slobodne dane, odnosno igralište se aktivno koristilo. No, naši Manec i Sinko su sretni, jer im je njihov naum uspio, skinuli su paučinu i barem na jedan dan udahnuli sportski duh zaboravljenom igralištu. Okupljeni broj ljudi, te broj prijavljenih ekipa govori im da rade i stvaraju jednu dobru priču, zaključuje Sanja koja sa svojom obitelji svake godine rado dolazi na Dudašina cup.
Sve veći pljesak
Iako su skromni i samozatajni, uspjeli smo nekoliko riječi dobiti i od jednog od pokretača ove lijepe priče, Manuela Husnjaka, kojeg smo upitali je li ponosan svime dosad postignutim.
-Kako ne? Svake godine sve je veći pljesak naših sumještana na kraju događanja i to nam je dokaz da su ljudi sretni i zadovoljni. Nama više od toga ne treba, kaže Manec kojega raduje jer su njihovu ideju prepoznali u Općini, ali svojim donacijama uključili su se i mnogi pojedince, obrtnici i poduzetnici.
Zanimalo nas je je li u početku Manec vjerovao da se ideja može pretvoriti u jedan uspješan i zabavni nogometni turnir te koliko je truda uloženo da bude tako.
-Pripreme dugo traju. One na nogometnom igralištu možda ne, ali mjesec dana ranije tražimo sponzore, razgovaramo sa svima, a nakon završenog događanja, opet ima nekih drugih obveza za odraditi. Sada radimo na tome da iduće godine pridobijemo više djece da nam se pridruži. Vjerojatno ćemo postaviti napuhanac da ih na taj način privučemo. Možda su roditelji malo skeptični jer je turnir za odrasle. No, mi želimo da u budućnosti svakako bude više djece i mladih. Tko zna, možda se netko sjeti pa sličan turnir pokrene na nekom od drugih igrališta u općini, optimističan je Manec.
-Što se nas tiče, planovi na idući Dudašina Cup već su razrađeni, jedva čekamo da ga opet organiziramo, kazao je Manec