Kako riješiti kilu jednostavnom operacijom i brzo se vratiti normalnom životu...

Hernija (kila) abdominalne stijenke predstavlja izbočenje abdominalnog sadržaja kroz stečeno ili urođeno mjesto slabosti ili defekt u trbušnoj stijenci. 

Mnoge su kile bez simptoma, dok neke postaju inkarcerirane i strangulirane uzrokujući bol koja nastaje pritiskom na krvne žile (najčešće crijeva ili trbušne maramice), pa je hitna operacija nužna. U tom slučaju dijagnoza se postavlja klinički. 

Vrste kila ovisno o smještaju (lokalizaciji)

Abdominalne hernije klasificiraju se kao hernije abdominalne stijenke ili preponske kile. Strangulirane kile su ishemične zbog fizičkog pritiska na krvne žile koje ih opskrbljuju. Mogu se razviti gangrena, perforacija i peritonitis. Inkarcerirane i strangulirane kile se ne mogu ručno reponirati.

U kile abdominalne stijenke ubrajamo umbilikalne hernije, epigastrične hernije, Spiegelovu herniju te incizijske (ventralne) hernije koje nastaju na mjestu ranije operacije na trbušnoj stijenci. 

Umbilikalne kile (izbočenje kroz pupčani prsten) su najčešće kongenitalne (urođene) premda su neke i stečene u odrasloj dobi zbog prekomjerne tjelesne težine, ascitesa, trudnoće ili kronične peritonealne dijalize. 

Prikaz različitih vrsta kila/Foto: Getty Images/iStockphoto

Epigastrične kile nastaju u središnjoj trbušnoj liniji (linea alba).

Preponske kile su najčešće (oko 75 posto svih kila) i obuhvaćaju ingvinalne i femoralne. Ingvinalna kila se javlja u preponi iznad ingvinalnog ligamenta. Naime, u preponi postoji prirođeni kanal (ingvinalni kanal) kroz koji kod muškaraca prolazi sjemenovod s krvnim žilama, a u žena ovarijalni ligament koji pridržava maternicu. Kroz taj kanal može se uvući i crijevo te se očitovati kao izbočenje u preponi.

Indirektna kila prolazi kroz unutarnji ingvinalni prsten u ingvinalni kanal dok se direktna kila proteže izravno naprijed i ne prolazi ingvinalnim kanalom.

Oko 50 posto svih hernija abdomena su indirektne ingvinalne kile, a oko 25 posto direktne ingvinalne kile. Incizijske kile čine oko 10-15 posto slučajeva. Femoralne i druge kile čine preostalih 10-15 posto.

Simptomi i znakovi

Većina pacijenata se žali na vidljivo izbočenje koje može stvarati neodređenu nelagodu, osobito pri naporu. Većina kila, čak i onih velikih, mogu se ručno reponirati blagim i stalnim pritiskom u položaju na leđima s lagano savijenim nogama u koljenu. Inkarcerirana kila se ne može reponirati, a javlja se kao bolno izbočenje koje se ne može vratiti. Kao i strangulirana kila obično stvara stalnu, rastuću bol, tipično s mučninom i povraćanjem. 

Savjetuje vas dr, Mario Bartol, specijalist opće kirurgije, subspecijalist traumatologije i ortopedije iz Poliklinike Maletić

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja klinički. Kako kila može biti vidljiva samo kod povišenja intraabdominalnog tlaka, pacijenta se pregledava u stojećem stavu. Ako se kila ne palpira, pacijent se treba nakašljati ili napeti donji dio trbuha dok ispitivač palpira trbušnu stijenku. Pregled se fokusira na ingvinalnu i femoralnu regiju, pupak, te mjesta incizije na trbušnoj stijenci ukoliko postoje. 

Ingvinalne tvorbe koje sliče kili mogu biti adenopatije (povećanje limfnih čvorova), ektopični (nespušteni) testis ili lipom (nakupina masnog tkiva). Te su tvorbe čvrste (solidne) i ne mogu se reponirati. Skrotalna tvorba može biti varikocela, hidrocela ili tumor testisa. Ako je fizikalni nalaz neodređen potrebno je napraviti ultrazvuk.

Prognoza i liječenje

Kongenitalne umbilikalne kile se rijetko stranguliraju te se ne liječe jer većina spontano nestane tijekom nekoliko godina života. Vrlo veliki defekti mogu se rekonstruirati zahvatom nakon navršene druge godine života. Umbilikalne kile u odraslih predstavljaju estetski problem te se mogu elektivno popraviti,  strangulacija i inkarceracija su rijetke, a ako se dogode, češće sadrže trbušnu maramicu nego crijevo.

Preponske kile treba rekonstruirati zbog rizika od inkarceracije i strangulacije, što predstavlja po život opasno stanje. 

Operativni zahvat

Nakon otpusta bolesnici se vraćaju normalnim aktivnostima uključujući šetnje, ali bez velikih napora sljedeća 4 tjedna/Foto: Getty Images/iStockphoto

Standardna operacija kile otvorenom tehnikom uključuje kratki, kosi rez kože malo iznad prepone, zatvaranje hernijskog otvora, te postavljanje sintetske mrežice na mjestu otvora hernije (Lichtenstein metoda). To je metoda koja se najčešće rabi u svijetu zbog male učestalost recidiva od 1 posto (recidiv je ponovno nastajanje hernije nakon operacije). Trenutno na tržištu postoji velik broj različitih oblika i sastava sintetskih i bioloških mrežica. Otvorene tehnike zatvaranja otvora hernije okolnim mišićima, a bez korištenja mrežice, rabe se sve rjeđe, samo u situacijama kad se ne može postaviti mrežica, npr. kod inficirane ukliještene hernije. Nakon takvih operacija recidivi su puno češći. Koža se ušije produžnim resorptivnim šavom koji se sam razgradi za 2-3 tjedna. 

Oporavak

Nakon otpusta bolesnici se vraćaju normalnim aktivnostima uključujući šetnje; jedino što treba izbjegavati jest naporno vježbanje i dizanje tereta tijekom 4 tjedna. Preporučuje se dijeta bogata ostatnim vlaknima ili uzimanje čajeva da stolica bude mekana, čime se izbjegava napinjanje trbušne stijenke pri defekaciji. Upravljanje vozilom moguće je nakon nekoliko dana. Povratak na posao je moguć nakon tjedan do dva, s izuzetkom ljudi koji rade fizički posao i dižu teške terete, kojima treba duže bolovanje, kroz 4 do 6 tjedana.

Ukoliko imate kilu ili sumnjate da ju imate, dođite u Polikliniku Maletić na pregled, a ukoliko bude potrebno,  zahvat obavljamo u lokalnoj, regionalnoj (spinalnoj) ili općoj anesteziji.       

(Sponzorirani sadržaj)