Fotografija: Posljednji ispraćaj gradonačelnika zagreba Milana Bandića / Foto: Damir Krajač/CROPIX
Posljednji ispraćaj gradonačelnika zagreba Milana Bandića / Foto: Damir Krajač/CROPIX

Kada je tisuću i pol ljudi ništa, a petorica ispred malog dućana u Siraču - i previše

Život je, naučili smo svi na vlastitoj koži, čudo. Nekad je jedan usamljeni čovjek na traktoru usred puste njive bioterorist, a nekad je tisuću ljudi na hrpi usred pandemije - odgovorna družina



Uz više od tisuću okupljenih ljudi, na zagrebačkom groblju Mirogoj u srijedu je održan posljednji ispraćaj dugogodišnjeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, koji je umro u nedjelju u 66. godini života od posljedica srčanog udara.

Kako se moglo čuti na Mirogoju, Bandić je bio čovjek koji je "imao toliko života, energije i ljubavi za sve", "koji je toliko napravio za Zagreb", bio je "jedinstven i neponovljiv", "nije hodio malen ispod zvijezda, dao je cijeloga sebe za sve nas", "velik čovjek", "domoljub", "vizionar koji je vlastiti život posvetio služenju, ponajviše malom čovjeku".

Otprilike se stekli sliku. 

Šaljivi ton

Zbog svih svojih zasluga tijekom svoje doista jedinstveno dugačke političke karijere (nitko nikad u povijesti neovisne hrvatske nije bio toliko dugo na tako važnoj funkciji), Bandića je došlo ispratiti otprilike 1500 ljudi. Mjere su na Mirogoju prekršene u nekoliko kategorija (daleko više od 25 ljudi, dio prisutnih nije nosio maske, razmak nije održavan...) Ili, preciznije rečeno, mi mislimo da su mjere prekršene vodeći se onime što je Stožer propisao, međutim, ministar zdravstva nas je u šaljivom tonu uvjerio da je zapravo sve bilo ok i kul jer virus nije prvak svijeta u skoku u dalj.

Život je, naučili smo svi na vlastitoj koži, čudo. Nekad je jedan usamljeni čovjek na traktoru usred puste njive bioterorist, a nekad je tisuću ljudi na hrpi usred pandemije i brojki koje su ponovno u trendu rasta - odgovorna družina.

Samo dan poslije posljednjeg ispraćaja Milana Bandića i nekih 150 kilometara dalje, dogodio se više nego ozbiljan prekršaj. U Siraču, malom mjestu pokraj Daruvara za koje dobar dio Hrvatske možda nikad nije ni čuo, a koje broji tek nešto više stanovnika od onog broja koji je bio na Bandićevom posljednjem ispraćaju, policija je zatekla petoricu muškaraca kako stoje ispred jedne siračke trgovine bez maski i bez održavanja strogo propisane udaljenosti.

Nisam siguran tko se blesavije osjećao; policajci koji su dan nakon Bandićeva ispraćaja morali nesretnim Siračanima objašnjavati kako krše Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ili Siračani koji dan nakon Bandićeva posljednjeg ispraćaja nisu mogli vjerovati što slušaju vlastitim ušima.

Da se razumijemo, policija je morala izaći na teren jer je ljude netko prijavio. Da ih je policija htjela kazniti, kaznila bi ih. Ali su i policajci izabrali jedini razuman put: izašli su na teren jer ih na to obavezuje pravilo službe, ali nisu nikoga kaznili jer bi i njima tako nešto bilo besmisleno. Po protokolu su dali samo upozorenje da će morati platiti 500 kuna kazne ako ih ponovno uhvate u istom prekršaju.

Njih pet.

Onih tisuću i nešto nitko nije upozorio.

Kao što nitko nije upozorio ni one koji su na trgovima žalili za Balaševićem. 

Kao što nitko nije upozorio ni one koji su ispraćali Miroslava Tuđmana. 

Kao što nitko nije upozorio (do jučer) ni mlade ispred zagrebačkog HNK ili one na Jarunu.

Ukratko, ako ste solo ili vas nema puno... Država će se ohrabriti i upoznati vas s pravilima igre.