Josipu je supruga Lida velika podrška/Foto: Privatni album
Josip Matejak (72) iz Daruvara pobijedio rak prostate: ''Dijagnoza me šokirala, no odlučio sam živjeti"
Brz oporavak vjerojatno dijelom može zahvaliti i činjenici da čitav život zdravo živi i vježba, ali i tome što su cijelo vrijeme uz njega kao velika podrška bili članovi obitelji i prijatelji
Do kraja pretprošle godine Daruvarčanin Josip Matejak nikada u životu nije bio bolestan. Bolovanje, tablete i kojekakve terapije za njega su bile nepoznat pojam. A onda je, u 71. godini života, od liječnika čuo dijagnozu za koju se svi nadaju da je nikada neće čuti: ''Imate rak!''
- Godinama sam član daruvarske Lige protiv raka i već nekoliko godina vozim onkološke pacijente na kemoterapije i zračenja u Zagreb. Od njih sam čuo toliko toga o raku, o problemima s kojima se nose, stalnoj borbi s opasnom bolešću. No, kad sam saznao da i sam imam rak, skamenio sam se. Bio je to veliki šok, mislim da na takvo nešto nitko nikada ne može biti potpuno spreman – priča nam Josip.
No, dodaje, već tog prvoga dana, kada je na zagrebačkom Rebru dobio dijagnozu, ovaj Daruvarčanin je znao kako će se postaviti u novonastaloj situaciji.
Važna odluka
- Toga dana došao sam doma i sam sebi rekao: U redu, imam rak i dvije opcije – pasti u depresiju ili boriti se i živjeti. Odlučio sam se za ovo drugo – kaže naš sugovornik.
A čitava priča počela je ranije toga proljeća, kada je Josip, nakon razgovora s jednim prijateljem, odlučio provjeriti krvnu sliku, uključujući i razinu prostata specifičnog antigena, tzv. PSA, koji ukazuje na potencijalne promjene na prostati. Nalaz je pokazivao vrijednost malo veću od 3, tek nešto nižu od referentne vrijednosti 4.
- Za svaki slučaj, nakon toga sam otišao i na ultrazvuk. I taj pregled je prošao u redu, no dr. Bartoš mi je, s obzirom na moje godine, preporučio pregled urologa. Tako sam završio u bjelovarskoj bolnici na pregledu kod doktorice Branke Muić kod koje sam napravio biopsiju. Nalaz je bio uredan, međutim kako se dr. Muić baš u to vrijeme spremala u mirovinu, uputila me na dodatne pretrage na Rebro, gdje se nalazi najveći centar za liječenje prostate u Hrvatskoj – prisjeća se Josip.
Do tada mu je, kaže, PSA već ''skočio'' na 7 pa mu zagrebački liječnici savjetuju pregled magnetskom rezonancom.
Presudni pregled
- To je bilo u svibnju, a termin za pregled u Merkuru sam dobio u studenom. Za svaki slučaj sam pregled obavio ranije i privatno i taj je nalaz bi u redu, no liječnici su mi savjetovali da svejedno napravim i zakazani pregled na Merkuru. To sam i učinio – kaže.
I dobro da jest. Jer, upravo na tom pregledu, liječnici su na Josipovoj prostati uočili maligne tvorevine.
- Nakon toga sam išao na novu biopsiju. Uzeli su mi 15-ak uzoraka, od kojih je 11 bilo pozitivno na karcinom – sjeća se.
Nakon prvotnog šoka i već spomenute odluke da želi živjeti, Josip je krenuo u rat s opakom bolešću. U dogovoru s liječnicima odlučio se na manje invazivan operativni zahvat u kojem liječnicima pomaže poseban medicinski robot.
Operirao ga robot
- Na neki način sam se i veselio što ću vidjeti to čudo tehnike. Sjećam se trenutaka kada su me vozili u operacijsku salu. Bilo je to kao u filmu, ja ležim, a iznad mene prolaze ona svjetla na stropu hodnika. Jedva sam čekao da uđemo u salu da vidim tog robota. No, onda sam u jednom trenutku zaspao i probudio se kasnije u sobi, u jedinici intenzivnog liječenja. Operacija je bila gotova, a ja nisam vidio ni salu, a kamoli robota – smije se naš sugovornik.
No, najvažnije je to da je robot posao odradio vrhunski. Liječnici su pomoću najsuvremenijih medicinskih metoda uklonili rakom zahvaćeno tkivo, a karcinom se, srećom, nije proširio. Već drugi dan nakon operacije Josip je stajao na vlastitim nogama, a nakon nekoliko dana pušten je na kućno liječenje.
- Već u bolnici sam se osjećao dobro. Sjećam se kako me sestra dan nakon operacije pitala želim li tablete protiv bolova ili za spavanje. Nisam popio niti jednu. Oporavak je zaista protekao bez velikih problema. Nekoliko dana sam morao imati kateter i to jest bilo malo neugodno, no sve ostalo je prošlo savršeno. PSA mi je nakon operacije pao na 0,006 – kaže.
Podrška obitelji i prijatelja
Dodaje kako danas može raditi sve kao i prije operacije, no sluša savjete liječnika pa se ne napreže previše. Brz oporavak vjerojatno dijelom ima zahvaliti i činjenici da čitav život zdravo živi i vježba, ali i tome što su čitavo vrijeme uz njega kao velika podrška bili članovi obitelji i prijatelji. Niti u jednom trenutku, kaže, nije pomislio da neće dobiti rat protiv karcinoma.
- Jako je važno kakav stav ćete zauzeti u takvoj situaciji. Ja sam se odlučio boriti i od početka sam znao da ću pobijediti bolest. Imao sam veliku podršku obitelji i mojih prijatelja iz Lige protiv raka. Svi su me bodrili, pogotovo moje ''cure'' iz Lige koje mi nisu dale da klonem. Tijekom bolesti sam sudjelovao u svim aktivnostima Lige, kao da sam zdrav. Nisu me štedjele – smije se Josip.
Otkriva i kako mu je puno pomogla vjera.
- Iskreno sam zahvalan Bogu na svemu što mi se dogodilo. Znam da je tako trebalo biti. On mi je poslao na put te divne ljude koji su mi pomogli i sretan sam zbog toga – kaže.
Dodaje kako je zahvalan svim liječnicima i drugom medicinskom osoblju.
- Stvarno sam imao podršku na svakom koraku, pogotovo na Rebru. Ponekad sam imao osjećaj da sam u hotelu, a ne u bolnici, koliko su svi bili uslužni i ljubazni – smije se naš sugovornik.
Savjet muškarcima
Ipak, sretan je što je borba s rakom iza njega. Danas redovito odlazi na kontrole i do sada su svi nalazi bili u redu. Vjeruje da će tako i ostati.
Josip je svjestan da je njegova priča imala sretan kraj samo zbog toga što je na pregled stigao na vrijeme i što je obavio sve pretrage koje su mu preporučivali liječnici. Upravo to savjetuje i svim ostalim muškarcima.
- Studeni je mjesec borbe protiv raka prostate i izvrstan povod za pregled. Savjetovao bih svim muškarcima, pogotovo onima starijima od 55 godina, da redovito provjeravaju PSA i da odu na pregled kod urologa koji zaista nije kompliciran ni bolan. Izlječenje uvelike ovisi o ranom otkrivanju promjena – pojašnjava Josip.
A sve ako se promjene i otkriju, a bolest potvrdi, dodaje, valja slušati liječnike koji znaju procijeniti što je najbolje za pacijenta i, što je možda još važnije, ostati pozitivan. A da je takav stav ispravan potvrđuje upravo iskustvo našeg sugovornika, čovjeka koji je nakon najgore moguće dijagnoze odlučio – živjeti.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!