CJELODNEVNA ŠKOLA
Isplatilo se eksperimentirati: ''OŠ iz Velikog Grđevca najopremljenija je škola u županiji''
Foto: Privatni album
sasvim osobno
Dirljiva priča Bjelovarčanke Marine Balen: "Borba s rakom me osnažila, a pala je i odluka - vraćam se u učionicu"
"Bolest me naučila da vrednujem u životu ono što je stvarno važno, a nebitno da stavim sa strane. Očvrsnulo me sve što sam prošla", otkriva Balen i dodaje kako se više neće kandidirati za mjesto ravnateljice škole
DODJELA NAGRADA ZA NAJBOLJE radove
Lovrakovi dani kulture: "Iz dječjih radova možemo puno naučiti, najviše da cijenimo i poštujemo ljude"
NAJLJEPŠI ŠKOLSKI VRTOVI
Škola u Pavlovcu ima 3. najljepši školski vrt u Hrvatskoj: "Pogledajte taj trud i ljepotu!"
KAD SE MALE RUKE SLOŽE
Djelatnici OŠ Mate Lovraka V. Grđevac rampu pretvorili u potok, a stepenice u tablicu množenja
BJELOVAR – Ona je Bjelovarčanka i ima 40 godina. Majka je 10-godišnje djevojčice, supruga je, ali i ravnateljica škole. Nedavno je na proslavi Dana Bjelovarsko-bilogorske županije dobila plaketu Tihomir Trnski za izuzetna postignuća u području obrazovanja, kulture, sporta i društvenog života Bjelovarsko-bilogorske županije. Naravno, riječ je o Marini Balen koju mnogi znaju i zahvaljujući tome što je na čelu jedine školi u BBŽ-u koja je 2023. godine ušla u Eksperimentalni program „Osnovna škola kao cjelodnevna škola“.
Kako nam kaže odmah u uvodu, školi, djeci i cijelim obiteljima u velikogrđevčkom kraju, ovaj je projekt donio samo pozitivne stvari.
- Cijele dvije godine smo već prošli i još nas očekuju dvije godine, a govori se da će se projekt produžiti do 2029. godine. Bilo je u početku strahova, što je i normalno jer smo ušli u nešto nepoznato što nije bilo dorečeno do kraja. Znali smo da neki roditelji ne prihvaćaju promjene i da će ih teško prihvatiti, no s vremenom se i to promijenilo. Uvidjeli su brojne benefite, povezivanje s lokalnom zajednicom, život našeg malog mjesta, Velikog Grđevca.
Djeca su nešto duže u školi, možda sat vremena, ali tamo napišu zadaću, imaju obrok, produžili smo im i odmore, imamo rekreacijsku pauzu, veći odmor za ručak, a nakon dugo vremena učenici sjede i ručaju. Evo, mi sada, što se tiče opreme i infrastrukturnih ulaganja, više nemamo potreba. Samo sve to lijepo održavati, pojašnjava naša sugovornica koja je na čelu OŠ Mate Lovrata Veliki Grđevac punih devet godina.
Do dijagnoze sasvim slučajno
Iako slovi kao jedna od najuspješnijih ravnateljica, Marina je s nama podijelila i jednu ekskluzivu. Nakon isteka ovog mandata, nema se namjeru više kandidirati.
- Donijela sam odluku, vraćam se u nastavu, vraćam se svom životnom pozivu. Mislim da sam dala sve što sam trebala dati, drugi neka sada nastave, možda i bolje od mene, kratko je kazala i dodala da se vraća razrednoj nastavi. Naime, Balen je nastavnica Informatike.
Iako na prvu sve u poslovnom i obiteljskom okruženju zvuči idilično, Marina Balen je protekle tri godine prošla pravu kalvariju o kojoj dosad javno nije željela govoriti. Nije nikada skrivala da se borila sa zloćudnom bolešću, karcinomom dojke, no privatne stvari dosad je uvijek čuvala za sebe. Na van svi smo vidjeli njezin osmijeh, znali smo da je cijelo vrijeme liječenja bila prisutna na poslu, znali smo i da je njena odluka bila samo jedna – ozdraviti.
Danas, kada je uistinu ozdravila, podijelila je s nama neke unutarnje osjećaje s nadom da ohrabri one koji se i danas bore. A takvih je, kaže nam Marina, jako puno. Ono što najviše iznenađuje, jako je puno mladih osoba.
- Imala sam 37 godina u trenutku kada sam doznala za dijagnozu karcinoma dojke Saznala sam sasvim slučajno. Uglavnom, sve je započelo nekakvim unutarnjim osjećajem. Osjećala sam neko probadanje, nelagodu. Znam da smo imali sjednicu školskog odbora, tajnica i predsjednica bile su sa mnom. Pripremile smo sjednicu. Požalila sam se da mi je nešto čudno, kao da mi je nešto govorilo da nešto nije dobro. Rekla sam im da ću odmah sutra ujutro nazvati doktoricu i probati se naručiti na ultrazvuk. Tako je i bilo, no doktorica je imala gužvu i rekla da me ne može primiti dva, tri tjedna. Ali, bila sam tu ustrajna i na kraju brzo došla na red, prisjeća se Marina koju je doktorica na njeno inzistiranje primila između dva pacijenta.
Kemoterapije, operacija, zračenje
- Čim je pregled krenuo rekla mi je: „Ajme, ovo nije dobro. Ovo je 100 posto karcinom“. Dijagnozu je Marini ubrzo potvrdio i drugi radiolog tako da sumnje nije bilo, prisjeća se naša sugovornica koja je najprije sa suprugom podijelila što ju je snašlo. Iako je tada njihova kćerka imala tek sedam godina, odlučili su biti i s njom iskreni i reći joj da je mama teško bolesna.
I dok smo tako razgovarale, Marina, koja je izuzetno jaka i staložena, pribrana osoba, pokazala je suzama koliko ju je samo prisjećanje na to teško životno razdoblje, dira.
Iskreno nam kaže kako nije ranije o tome pričala, već se samo borila. Bio je to njen još jedan projekt koji će realizirati. Ozdravit će! Tako je odlučila u samom startu, a tako je naposljetku i bilo…
- Redom sam govorila obitelji i svima rekla „borit ćemo“. I to je bilo to. Liječila sam se na Institutu za tumore u Zagrebu, a sve je stvarno brzo išlo. Dijagnozu sam dobila početkom listopada, a u studenom sam već počela primati kemoterapije kako bi se tumor smanjio i kako bih mogla na operaciju. Primila sam 16 kemoterapija, od kojih su četiri bile one najgore, crvene. I nakon dva mjeseca završila na operaciji. Nakon nje primila sam još i 17 zračenja, priča nam Marina i dodaje kako za njen tip raka postoji ciljani pametni lijek što je zasigurno puno značilo u samom tijeku liječenja.
No, ono što je najviše značilo, svakako je čelična volja kojom ova žena zrači.
Tješila druge oko sebe
- Sve u životu tako sam naviknula rješavati. Tako sam prihvatila i svoju bolest. Naprosto sam odlučila da ću je odraditi i ozdraviti, kao još jedan životni projekt koji mi se našao na putu. Radila sam sve vrijeme liječenja. Znači primila bih kemoterapiju u srijedu, u četvrtak sam si uzela dan godišnjeg, u petak sam već radila i tako ukrug.
Ja si ne mogu zamisliti da sam bila doma u tom svemu. Ljudi oko mene isto su to sve prihvatili, nisu me ispitivali, nisu me gnjavili s nekim nebitnim stvarima.
Svi su se ponašali kao da se ništa nije dogodilo. Meni je bio odmor doći na posao i raditi, otkriva nam Marina što joj je u tim trenucima pomagalo.
Priznaje nam da ni u jednom trenu nije psihički pala, a često se dogodilo da ona tješi druge oko sebe i govori im da će sve to biti u redu.
Nakon dvije godine liječenja i borbe, Marina je potpuno ozdravila. Od lijekova više ništa ne pije, a redovito ide na kontrole, kao što bi trebao svaki čovjek danas.
- Jako je važno brinuti o svom zdravlju i redovito ići na preglede te koristiti sistematske preglede. Ja sam znala sate i sate provesti u bolničkom hodniku na Institutu, toliko mladih nas je bilo, najviše žena između 30 i 40 godina, upozorava Marina koja je cijelo liječenje hrabro iznijela. Mučnine nisu bile strašne, dodaje, a kao podsjetnik na operaciju tek su manji i povremeni bolovi kod promjene vremena u ruci.
Ono što je ipak ostalo iza bolesti, ponosno nam kaže, bogatiji je život! Pitamo ju, kako to misli.
Crtanje obrva i trepavice na magnet
- Da vrednujem u životu ono što je stvarno važno i bitno, a sve nebitno da stavim sa strane. Tako mi je i u odnosima s ljudima, više se ne opterećujem s nekim nebitnim stvarima, koje ja procijenim da su za mene nebitne. Očvrsnulo me sve što sam prošla. Kako u obiteljskim odnosima, tako i u poslovnim, u svemu. Godina kada sam bila u kemoterapijama, bila je i u profesionalnom smislu najteža godina. Provodili smo robotički centar, bila je korona, ušli smo u cjelodnevnu škola... A bila je ipak to najuspješnija godina u poslovnom dijelu. Kada razmišljam o svemu, pitam se kako smo uopće sve to odradili, ali jesmo, sve je moguće. S druge strane, ne treba kriviti niti one koji u bolesti klonu. Svako je jedinka za sebe i ne proživi to svatko na isti način, blaga je Marina koja je svjesna da njene nuspojave nisu bile jako izražene kao kod nekih drugih bolesnika.
Podrška je tu također veliki faktor, dodaje naša sugovornica, koji ne treba zaboraviti.
- Muž je bio uz mene sve vrijeme. Nijedan Zagreb nije prošao da nije išao sa mnom. S kćerkom smo sve uspijevali odraditi, imali smo podršku škole i učiteljice. Sve su to važni faktori, napominje Marina koju smo upitali i kada joj je počela ispadati kosa te kako se nosila s fizičkom promjenom koja je bila itekako vidljiva.
- Odmah po primitku crvene kemoterapije je počela ispadati, no odmah sam se ošišala. Muž i ja zajedno smo obrijali glave. Kosa mi je ispala čak dva puta, a taj drugi put ispale su mi obrve i trepavice što je bilo gore nogo gubitak kose. No, snašla sam se. Kupila sam i periku, no nije mi bila omiljena, smetala mi je. Više sam nosila marame. A što se tiče obrva i trepavica, u to vrijeme dok ih nisam imala, izgledala sam bolje nego sada, našalila se Marina koja se svakoga jutra sat vremena spremala za posao.
Pogledi podrške, ne zla
- Našla sam se rješenje. Naučila sam lijepo olovkom iscrtavati obrve. Kupila sam u Milleru trepavice na magnet. Tad sam bila našminkana kako nisam sada kao zdrava žena. Ja sam si super izgledala. Još bolje nego sad, priča naša sugovornica koja i u vrijeme liječenja nije imala problem s tim doći među ljude.
- Ja sam svugdje išla i to mi nije bio problem. Vidjela sam te poglede ljudi i to mi je sasvim normalno. I ja se okrenem. I dan-danas prepoznam svaku ženu koja nosi periku i vidim točno tko prima kemoterapije. Ali moramo znati da ne žele nam svi zlo, i to ako ljudi nas gledaju, možda nam žele dati podršku, zaključuje svoju priču Marina koja je i tokom ovog razgovora dala do znanja koliko je nenametljiva i skromna osoba. Iako nevoljko priča o sebi, ovaj put je, doduše nakon podužeg nagovaranja, pristala. A sve iz jednog razloga, da ohrabri sve koji se u ovom trenu bore sa zloćudnim bolestima.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!
Najnovije
svečano u gradu
Na Terezijanu stigao Karl Habsburg, unuk posljednjeg austrijskog cara: Njemu u čast održana smotra husara
KAD SE SUSJEDI UDRUŽE
U Hercegovcu oživjeli staru tradiciju: ''Vraćaju se Igre ulica, ove subote kod nas će biti jako zabavno''
gnjusan čin
Bjelovarčanka traži pomoć: "Netko nam je zračnicom ustrijelio mačku Đurđu, evo gdje se kretala"
29. bjelovarska manifestacija
FOTO Započela najveća carska manifestacija u Hrvatskoj: "Terezijana je top događaj na koji svi žele doći"
×
![]()