Čehinja Tereza Vlček Klimova: "Mogla sam predavati u SAD-u, ali ja sam htjela samo Daruvar"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Mogla je raditi gdje god je htjela. Točnije, gdje god ima češke dijaspore. Mogla je odabrati Sjedinjene Američke Države, Australiju, Argentinu, Paragvaj, Rusiju, možda Rumunjsku...
No Tereza Vlčkova Klimova dvije je godine uporno "trubila" samo o - Daruvaru. Sve dok češke vlasti nisu "popustile" i ovu mladu profesoricu češkog i građanskog odgoja uputile u gradić od niti deset tisuća duša.
Radi u trinaest škola
Stigla je ovdje lani u devetom mjesecu, potpisavši ugovor na godinu dana, te poučava češki u čak trinaest škola diljem našeg kraja, ali i u RIjeci, aktivna je u društvima Češka Beseda, nema gdje ne radi, a sada će, 31. siječnja, u Pučkoj knjižnici i čitaonici Daruvar voditi tečaj češkog jezika za početnike, mlade i stare. Neumorna 32-godišnjakinja smije se našem iznenađenju što je od svih odabranih destinacija odabrala baš Daruvar. Naročito jer je, kako će nam kasnije ispričati, obišla gotovo cijeli svijet, vidjela najveće i najljepše metropole...
- Da, to je bio i ostao moj životni san koji se napokon ostvario - govori nam kroz široki osmijeh simpatična profesorica koja priznaje da u Češkoj gotovo nitko ne zna ni što je niti gdje je Daruvar, ali ona ga je otkrila. Kaže, Daruvar jednom - Daruvar zauvijek.
Priča kreće prije dvadeset godina, kada se Tereza kao djevojčica susrela s Hrvatskom.
- S roditeljima sam došla na ljetovanje u Makarsku. Odsjeli smo kod jedne prekrasne obitelji kod koje smo i kasnije dolazili, a ja sam se odmah zaljubila u Jadransko more. Bilo mi je jako žao kada sam morala ići doma, tako da smo se iduće godine opet vratili. I tako, malo po malo, počela sam istraživati Hrvatsku - kaže Tereza.
Obišla čitav Jadran
Istraživanje nije bilo klasično turistički, štoviše, obišla je ova djevojka više Jadrana nego prosječni Hrvat.
- Bila sam u Puli, Opatiji, redovito sam u Rijeci, išla sam u Zadar, Šibenik, na otoke Brač, Hvar i Korčulu, obišla Pakoštane, jedino još u Splitu nisam baš odsjela, bila sam na Kornatima, u Dubrovniku, a očarao me i kontinent. Plitvice i Nacionalni park Krka su mi prekrasni, Muzej Nikole Tesle u Lici me fascinirao, volim prirodu i volim hodati. No, Daruvar je Daruvar - zagonetno će.
Kako nama ni dalje ništa nije jasno, da nam skrati muke pojašnjava kako je ovdje prvi puta dospjela sasvim slučajno, još kao studentica kada je nakon tri mjeseca Erasmus projekta u belgijskom Bruxellesu u sklopu razmjene studenata završila u Zagrebu. Tamo je, iako nije znala hrvatski, radila u Osnovnoj školi Sesvete. Igrom slučaja na izlet su jednom išli u Daruvar gdje je upoznala ravnateljicu Češke osnovne škole Mariju Valek.
- Odmah smo se sprijateljile i ona mi je te 2015. godine predložila da ostanem u Daruvaru i da ga malo bolje upoznam. Pristala sam i ostala dva tjedna do Božića - kaže.
Otkriva nam kako je ostala šokirana.
- Ponajprije, ovdje sam se od početka osjećala kao kod kuće. Posvuda sam na ulici čula češki, to mi je bilo prekrasno. Grad me oduševio ljepotom, arhitekturom, parkovima, prirodom, ali pogotovo tom nekom neopisivom mirnoćom. Kao da ljudi ovdje mnogo polakše žive, bez nervoze....Sjećam se da sam bila sretna kad sam dolazila u Daruvar vidjevši dvojezične table na ulazima u naselja. Tada još nisam ni znala koliko je jaka češka nacionalna manjina u Daruvaru - kaže. Uzbuđeno je već sljedeće prilike, 2016., tražila da se vrati u Daruvar i dobila mogućnost ostati tri mjeseca.
Rad na popularizaciji češkog
- U Savezu Čeha su me sjajno primili, saznala sam sve o Česima na ovom području. Ni moj grad nije prevelik, ima 18.000 stanovnika, ali ovdje sam se osjećala baš lijepo. Škola je odlično opremljena, svi dobro rade, a fasciniralo me kako ovdje postoji toliko mnogo manjina koje međusobno žive i surađuju, jer to doma nisam vidjela - kaže.
Pitamo ju postoji li razlika između daruvarskog češkog i "češkog češkog".
- A dobro, naravno da postoji, ovdje nije baš toliko pravilan, ali meni je drago kada vidim da se trude i da čuvaju jezik. Baš sam nedavno saznala da je broj govornika češkog u padu i zato je bitno da se svi trude i da se radi na popularizaciji češkog, naročito među mladima - objašnjava nam.
Isprva nije znala hrvatski jer, kaže, koliko god se jezici činili sličnima, zapravo su vrlo različiti.
- Tako sam u početku bila uglavnom u krugu prijatelja koji su govorili češki. Tijekom prvog boravka živjela sam u Doljanima, u obitelji gdje se govori češko-hrvatski pa sam i tu malo naučila. No, onda bi moji prijatelji Česi doveli svog prijatelja u društvo, koji ne zna češki, pa bi razgovarali hrvatskim, a ja sam slušala i upijala, riječ po riječ. Po povratku u Češku pronašla sam lektoricu hrvatskog jezika, Čehinju, koja mi je predavala i zahvaljujući njoj sam na Filozofskom fakultetu uspjela, u sklopu programa Croaticum, položiti hrvatski jezik za strance. Ni danas mi baš ne ide najbolje, nadam se da ću savladati i više razine - smije se, a mi ju uvjeravamo da joj ide sjajno.
U glavi uvijek samo Daruvar
Prisjeća se kako je jednom prilikom češki jezik poučavala Mongolca koji ne zna ni beknuti riječ engleskog. Dovijali su se svakako, rukama i nogama, internetskim tražilicama, a iz cijelog, pomalo smiješnog iskustva, naučila je čestitati Božić na mongolskom. Neizgovorljivo, ne želimo ni pokušavati. Trudila se i radila, a u glavi joj je samo bio Daruvar.
- Znala sam da mora biti Daruvar i to je to, od prva mi je bio san preseliti ovdje. Ne mogu to opisati, ovdje je nešto specijalno - kaže.
Suprug Ondřej profesor je matematike i geografije, no u Hrvatskoj ne radi jer ne zna jezik pa predaje svojim češkim učenicima preko interneta. Ipak, pristao je slijediti san svoje Tereze.
I tako je lani napokon češka institucija za međunarodna istraživanja, Dům zahraniční spolupráce, Terezi napokon dala zeleno svjetlo te se pridružila svojoj kolegici Iloni Kirchnevoj u Daruvaru. Ta institucija inače godišnje šalje petnaest učitelja češkog po svijetu.
Pričamo malo o samom jeziku. Obično je strancima hrvatski težak zbog padeža i općenito zahtjevne gramatike.
- Možda govornicima engleskog, ali češka je gramatika teža od hrvatske. U češkom su deklinacije kaos - smije se dodavši kako uspjeh uj učenju uvijek najviše ovisi o radu i motivaciji.
Prijatelji misle da živi na moru
Njoj je tako u hrvatskom i dalje problem čuti "Č i Ć", a nikako da savlada LJ. S druge je strane, kaže, govornicima hrvatskog najteže savladati neke glasove poput r s kvačicom, odnosno "ř", kao i druge kvačice i preglase kojima češki obiluje u većoj mjeri nego hrvatski.
Nije Terezi ništa teško, a kaže kako joj od Češke najviše nedostaje obitelj - roditelji koji su bili tužni kada je odlazila, nećakinje i njen pas kojeg je ostavila da tješi roditelje. S prijateljima je stalno u kontaktu.
- Znaju za Hrvatsku, kažu da će mi doći u posjet na more. Predomisle se kad kažem da kod mene nema mora - smije se, no dodaje, posjetilo ju je već nekoliko prijatelja, kao i brat s obitelji i svi su u Češku ponijeli pozitivne dojmove. Kakva joj je hrana, pitamo.
- Ne mogu reći da mi nedostaje češka kuhinja. Otkrila sam ćevape koje obožavam, kao i burek. Inače je suprug zadužen za kuhinju, pa on radi češka jela, najviše volimo piletinu, povrće... Nedavno je radio valarsku kiselicu, gustu juhu od krumpira, kiselog kupusa, kobasica i vrhnja. To morate probati! - kazuje.
Vraćamo se na njene svjetske putešestvije jer obožava putovati. Obišla je tako Ujedinjene Arapske Emirate, Dominikansku Republiku, SAD, Kanadu, velik dio Europe... Ipak, ovdje se skrasila.
- Stalno sam u pokretu. Radim s društvima Beseda, predajem u Daruvaru, Daruvarskom Brestovcu, Ivanovom Selu, Lipovcu, Dežanovcu, Donjim Sređanima, Končanici, područnim školama...Vodim i emisiju o poznatim Česima na Radio Daruvaru, a za Jednotu lektoriram tekstove i pišem za dječji časopis Koutek. Super mi je raditi s najmlađima jer oni još ne znaju engleski, pa mi je teže i izazovnije, ali uživam i sa starijim grupama. Kako volim skijati, uskoro sa svojim učenicima iz Končanice idem u Češku na skijanje (pogađate, Tereza je naravno i instruktor skijanja, op.a.), a sa srednjoškolcima u Slovačku. Imam sjajnu suradnju s kolegama, Besedom, Savezom Čeha i stvarno volim svoj posao ovdje - priznaje.
Čeka produljenje ugovora
Dodaje kako ne smatra strogom, ali su Hrvati ipak, kaže, ležerniji od Čeha koji su krući pri pridržavanju pravila. Ne vrijedi li to za Nijemce, pitamo?
- Hm, možemo reći ovako. Nijemci su stroži od Čeha, a Česi od Hrvata - zaključuje. A koliko je stroga vidjet ćemo u knjižnici već 31. siječnja kada Tereza počinje sa svojim tečajem. Trajat će do sredine lipnja, nakon čega se ona vraća u Češku.
- Ugovor sam potpisala na godinu dana, no već sam poslala novi zahtjev. Sada će analizirati moj rad i odlučiti hoće li mi odobriti da opet dođem ovdje raditi, što bih jako voljela. Ugovor se najprije potpisuje na godinu dana, a sada ako mi odobre potpisat ću na tri godine, nakon čega mogu dobiti još najviše dvije. No, do tada sam već prava Daruvarčanka pa se mogu i ovdje zaposliti - kaže. Mi joj želimo da se san nastavi ostvarivati.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku!