Bračni par pijanista mađarsku adresu zamijenili Pakracom: "Mir, priroda... Ovdje je divno!"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Ne treba biti pretjerano informiran niti posebno inteligentan da se zaključi kako je iseljavanje mladih, školovanih i stručnih ljudi iz Hrvatske jedan od većih državnih problema u posljednjem desetljeću.
U nekoliko navrata pisao sam o Pakracu kao pozitivnom primjeru obrnute migracije, odnosno o naseljavanju ovog područja ljudima iz europskih država pa čak i iz SAD-a.
Novi, za mene posebno impresivan primjer su dvoje mladih, vrhunskih glazbenika, profesionalnih pijanista koji su zapad Mađarske zamijenili Pakracom.
Bugarin Dimcho Velichkov (34 godine) i Ukrajinka Mariana Koval (27) od ožujka su i službeno postali Pakračani.
- Ovdje nam je prekrasno, iz kuće imamo nevjerojatan pogled na veliko brdo i šumu (Kalvarija) i na crkvu.
Predivna priroda i mir
- Priroda je predivna, puno je zelenila i drveća i posebno nam se sviđa što je ovdje dosta mirno i tiho - rekla je Mariana na početku našeg razgovora kojem je u ulozi prevoditelja asistirala Dubravka Špančić.
Mariana i Dimcho su slobodni umjetnici, od 2019. bračni par, a od 2020. godine nastupaju i kao klavirski duo. U Pakrac su doselili nevezano uz rat koji traje u Ukrajini.
- Živjeli smo u jednom mjestu na zapadu Mađarske, blizu granice s Austrijom, ali smo se odlučili potražiti neku drugu sredinu u Europi. Gledali smo lokacije po Hrvatskoj, prije svega na moru, ali je to bilo preskupo. Nekako smo na internetu, potpuno slučajno vidjeli ponudu kuća u Pakracu. Istražili smo i svidjelo nam se, a važno je bilo što su cijene bile povoljne. Odlučili smo se kupiti kuću i sad smo tu - kaže Dimcho koji je rođen u Staroj Zagori, mjestu poznatom kao „grad pjesnika i lipa“.
I Dimcho i Mariana su tipovi ljudi koji vole prirodu i mir, a iako se radio o vrhunskim glazbenicima koji već sada imaju respektabilnu pijanističku karijeru, vrlo su skromni i nenametljivi, ali srdačni i neprekidno nasmijani.
U Mađarskoj im je dosta veliki problem bila jezična barijera i jako težak mađarski jezik dok hrvatski već sada dosta dobro razumiju, posebno Dimcho budući da hrvatski i bugarski imaju dosta sličnosti.
Ljudi su iznenađeni
- Što vam nedostaje u Pakracu kao malom gradu?
- U ovom trenutku ništa! - odgovorili su doslovno u isti glas. Kažu da još uvijek uređuju kuću u koju su uselili, upoznaju grad, puno šeću, trče i vježbaju, a polako upoznaju i susjede i ljude u gradu.
- S kime god da razgovaramo od lokalnih stanovnika, svi nas pitaju od kuda vi ovdje, kako ste došli do Pakraca? Iznenađeni su i čude se, ali su svi ljubazni i lijepo su nas primili - kaže Mariana.
Nisu ograničeni samo na Pakrac, obilaze i upoznaju i Lipik, ali i Daruvar i okolicu. Ljubitelji su zdrave, svježe i domaće hrane pa već znaju da je u Pakracu četvrtkom tržnica s bogatom ponudom upravo svježe i domaći uzgojene hrane.
„Imamo više korisnog vremena“
- Ovdje nam se posebno sviđa što je mirno i tiho u odnosu na Beč, Berlin ili Budimpeštu. Također, u tako velikim gradovima da bi se nešto obavilo, gubi se jako puno korisnog vremena u kretanju po gradu. Ovdje je to puno mirnije i jednostavnije i brže pa nam više vremena ostaje za vježbanje i sviranje - pojašnjava Dimcho.
Svirati je počeo već sa 6 godina što ne čudi s obzirom na to da mu je otac profesor klavira, a majka profesorica povijesti glazbe. Nakon školovanja u Sofiji, studirao je, diplomirao, a potom i magistrirao u Beču. Osvojio je brojne nagrade i prva mjesta na međunarodnim natjecanjima, a osim u Bugarskoj, koncerte je imao i u Francuskoj, Mađarskoj, Italiji, Sjevernoj Makedoniji, Poljskoj, Slovačkoj i Rusija, ali i u Kanadi pa čak i u Južnoj Koreji.
Na svojoj web stranici Dimcho je na temu sviranja klavira napisao sljedeće:
- Za mene nema druge opcije. Sviranje klavira je moja sudbina. Dimcho sebe opisuje kao "vječnog učenika", a omiljeni skladatelji su mu Chopin i Rachmaninoff.
Koncert u Pakracu 10. lipnja
Dimcho i Mariana će koncert održati i u Pakracu, u Hrvatskom domu dr. Franjo Tuđman, na inicijativu Kulturno-prosvjetnog društva Sloga. Koncert je na rasporedu u petak 10. lipnja, a sav prihod od ulaznica koje će se prodavati po cijeni od 50 kuna bit će namijenjen konkretnoj pomoći ukrajinskim izbjeglicama koji su smješteni u Pakracu i Lipiku i koji će biti posebni gosti koncerta.
– Nastup u svakom gradu donosi novu emociju i iskustvo pa će tako biti i u Pakracu i zato se veselimo ovom koncertu, najavio je kratko Dimcho.
Njegova supruga Mariana rođena je u gradiću Perehinske na zapadu Ukrajine i u njenom kraju je još mirno iako se njen brat i stric bore u ratu. Među brojnim nagradama koje je osvojila, na svojoj web stranici Mariana ističe 1. nagradu na natjecanju „Mladi virtuozi“ koju je u Ukrajini osvojila 2012. godine.
Mariana je nakon Ukrajine studirala u Beču na Konzervatoriju Franz Schubert, gdje je 2019. diplomirala kao koncertna pijanistica u klasi tadašnjeg učitelja, a današnjeg supruga Dimcha Veličkova. Vjenčali su se 2019. godine, a godinu dana kasnije osnovali klavirski duo te održali prvi koncert u Beču.
„Ne možemo bez glazbe“
Na već spomenutoj web stranici Dimcho kaže:
- Biti umjetnik, glazbenik, to znači vježbati i vježbati svaki dan. Vježbamo zajedno i puno nam olakšava da se oboje uzbuđujemo zbog iste stvari. Za nas je glazba jednostavno život, bez nje ne možemo.
Mariana i Dimcho su profesionalni glazbenici i slobodni umjetnici koji žive isključivo od sviranja, a o njihovoj karijeri brine njihov manager iz Njemačkoj. Od glazbe se, kažu, može živjeti, ali je to dosta teško u današnje vrijeme.
Korona ih usmjerila ka virtualnom
- U vrijeme korone smo preživljavali tako što smo svirali virtualno, odnosno snimali smo i virtualno emitirali naše koncerte. Također radili smo filmske koncerte, a i glazbene razglednice za gradove Budimpeštu i Berlin, pojašnjava Dimcho koji dodaje da prvi sljedeći veći koncert imaju u lipnju u Švicarskoj.
Kako izgledaju njihovi filmski koncerti možete pogledati OVDJE i OVDJE.
Više njihovih izvedbi možete poslušati i pogledati na njihovim YouTube kanalima OVDJE i OVDJE.
Za sad uživamo u Pakracu
Zanimalo me je li im život u Pakracu u dugoročnim planovima?
– Živjeli smo godinu dana u Austriji, poslije toga tri godine u Mađarskoj, a tek ćemo vidjeti kako će nam biti ovdje u Hrvatskoj i koliko dugo ćemo ostati. Za sad na to pitanje stvarno ne možemo odgovoriti, ali do sada nam se svidjelo sve što smo vidjeli i doživjeli - zaključuju na kraju Mariana i Dimcho za koje se nadam da će se u našem gradu zadržati što duže i da će u skoroj budućnosti dio njihove biografije biti i glazbena razglednica Pakraca.
