Bjelovarčanka otvorila prvi fitness centar za klince i jedina prima djecu s teškoćama u razvoju
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
BJELOVAR – Tetu Ivanu, odnosno 32-godišnju Bjelovarčanku Ivanu Vohralik malo koje dijete iz Bjelovara ne poznaje. Samim time poznata je i roditeljima i to kao vrlo vješta sportska animatorica na dječjim rođendanima.
Naime, Ivana dugi niz godina radi s djecom, a uz organizaciju i vođenje dječjih rođendana, aktivna je trenerica dječjeg fitnesa. Iako je i dosad imala uspješnu karijeru u onome što najviše voli, a to je rad s djecom, ovih dana Ivana je odlučila sama sebi postaviti ljestvicu još više i okušati se u novom izazovu. Napravila je iskorak i otvorila svoju vlastitu sportsku udrugu, odnosno Sportsko rekreativni centar naziva Fit&Fun.
Posljednjih dana bila je zauzeta pronalaskom i preuređenjem prostora, nabavkom opreme i upisom novih malih/velikih članova. No, budući da je njezina priča po mnogočemu jedinstvena u Bjelovaru, Bjelovarsko – bilogorskoj županiji, pa i znatno šire od ove regije, morali smo je „uhvatiti“ i kratko s njom porazgovarati kako bismo doznali otkud toliki entuzijazam.
Početne poteškoće
I to unatoč početnim problemima na koje je već naišla. Naime, stolar od kojeg je naručila dio namještaja i kojem je platila predujam, nije joj se više javljao. A vlasnici prvog prostora koji je pronašla i htjela uzeti u najam, naprasno su odustali. Ništa od toga nije pokolebalo Ivanu koja je jedinstvena po tome što radi s djecom uzrasta od dvije godine pa na više, ali i s djecom s teškoćama u razvoju.
Ovo je Ivanina priča…
- Završila sam pravni fakultet, probala sam godinu dana biti u tom poslu, no ja se zaista tu nisam vidjela. Stoga sam krenula nekim drugim stazama. Fitnesom se bavim od svoje 17. godine. Krenula sam sa svojim djetetom jer sam shvatila da je motorički sposobno, a da je nemam gdje upisati u Bjelovaru da nastavi razvijati svoje potencijale. Stoga smo nas dvije doma zajedno odrađivale treninge, prisjeća se Ivana i dodaje kako su se ubrzo u tu priču uklopili sportski rođendani koji su oduševili klince. Samo po sebi, odaje Ivana, nekako je došlo i treniranje s vrlo malom djecom, ali i naravno, starijim uzrastima.
Inače, Ivana je posljednje tri godine radila u My Way-u, sportskoj udruzi gdje se bavila isključivo s djecom. Vodila je sportsku vikend rođendaonicu i preko tjedna održavala treninge za djecu. Prije toga godinu dana radila je u Fox-u, također poznatom bjelovarskom rekreacijskom centru. Prvo radno mjesto Ivani je bilo u Svetom Ivanu Žabnu, u školi, gdje je prihvatila posao asistentice u nastavi djetetu s teškoćama u razvoju.
Rad u školi
- Već osam godina radim u školi kao asistentica djeci s teškoćama u razvoju. Sjećam se kada sam odlazila iz Žabna da je ravnatelj gotovo plakao, no odlučila sam isti posao prihvatiti u Bjelovaru kako bih bila bliže domu. Tako da mogu reći da su mi djeca s teškoćama u razvoju posebno prirasla srcu. Empatična sam osoba i veseli me kada mogu pomoći. A u školi sam uvidjela koliko su ta djeca zakinuta za fizičko kretanje. Iz generaciju u generaciju situacija je sve ozbiljnija. Motorika i koordinacija kod djece sve je gora. Moderno vrijeme puno lošega donosi, iskrena je Ivana koja nam odaje kako nisu sva djeca za ekipne sportove.
- Nisu svi klinci za rukomet ili nogomet, neki su sramežljivi i zahtijevaju drugačiji pristup. A opet, za sve je vrlo, vrlo važno da se bave fizičkom aktivnošću. U svemu tome sam vidjela priliku i odlučila istupiti iz svoje zone komfora. U My Wayu mi je bilo stvarno divno, no prostor mi nije više dozvoljavao da napredujem u radu s djecom. Tamo treniraju i odrasli pa je teško sve uskladiti, naročito jer ja uzimam u grupe djecu već od dvije godine starosti, ističe nam ponosna vlasnica Sportsko rekreativnog centra za djecu i mlade Fit&Fun.
Ljubav prema vježbanju
- Kroz dan, dva trebala bi u svojim rukama imati rješenje o osnovanoj udruzi. Rečeno mi je kako putuje poštom. Prostor je napokon stavljen na noge i nakon puno truda i financijskog ulaganja, krenula sam s radom. Prostor se nalazi u Ulici Ante Trumbića 4, to je prostor stare Alpina trgovine. Iako sam se naradila kao „konj“ ne bi li pretočila u djelo sve svoje zamisli, sretna sam jer vidim koliko su ta moja dječica, mali vježbači, zadovoljni. A sreću ne skrivaju niti njihovi roditelji. Primam mališane od 2 i pol godine starosti pa sve do 16 godina. Naravno, mogu me kontaktirati i roditelji djece koja su tek napunila dvije godine. Uvijek im kažem neka dijete dođe i okuša se u dva ili tri treninga pa ćemo vidjeti je li spremno sudjelovati u grupama, kaže Ivana kojoj je izuzetno drago što djeci prenosi ljubav prema kretnju i fizičkom pokretu. Svjesna je da neka djeca dnevno sjede i do 10 sati što je pogubno za njihova leđa, tijelo i zdravlje.
- To je oblik sporta i veseli me kada djeca radije dođu na sat vremena vježbati s grupom nego da su kod kuće s tabletima u rukama. Prostor je opremljen rekvizitima prigodnima za dječji uzrast. To su pilatess lopte, gume, tuneli, spužvaste lopte, prepone, bućice… Djeca te dobi nemaju što raditi na spravama jer one nisu prilagođene njihovoj visini i obliku tijela. No, mališani kroz igru i kružne treninge jačaju svoje mišiće, ispravljaju položaj tijela, ona djeca koja imaju prekomjernu tjelesnu težinu gube je, a za malce od 2, 2, 5 godine postoji posebna sportska škola. Oni uče i razvijaju motorička znanja jer je veoma važno da to ne zaborave. Nažalost, imamo djece koja s 5, 6 godina ne znaju kako se popeti na drvo ili sunožno poskočiti, ne znaju napraviti čučanj, iskreno progovara Ivana i dodaje kako mnogi rastu pod staklenim zvonom.
Pravnica u teretani
Trenutno Ivana radi s 30-ak djece, a u dogledno vrijeme vjeruje da će morati zaposliti još nekoga tko će uz nju trenirati djecu. Dodajmo kako je ova entuzijastična Bjelovarčanka, unatoč diplomi pravnog fakulteta, upisala još jedan fakultet.
- Upisala sam lani pedagoški fakultet i cilj mi je doći do diplome edukacijskog rehabilitatora. Završila sam također i tečaj za trenericu za djecu i mlade, kao i za asistenta u nastavi. Imam puno iskustva u radu s djecom s teškoćama i to s najtežim oblicima, no ja se u tome zaista vidim i stoga mi je ulaganje u znanje potpuno normalno, iskrena je Ivana.
- Strašno mi je žao što djecu s teškoćama nitko u Bjelovaru ne želi primiti. Imam slučaj jedne djevojčice koja je 5. razred i ima jedan oblik autizma. Nju nitko u Bjelovaru nigdje nije htio primiti, nije se mogla uklopiti. Boji se nove djece, novih ljudi, novih grupa. Mjesec dana sam se zaista trudila, svašta smo prošli i presretna sam jer ona danas s veseljem dolazi na treninge, ponosna je Ivana koja je svjesna da u okolici nitko ne prima tako malenu djecu, ali i klince s teškoćama. Naročito ju vesele zadovoljni roditelji, ali i djeca koja sama vide napredak u svojem razvoju. Nerijetko se, kaže nam Ivana i sami čude koliko su postali fleksibilni.
Treninzi kroz igru
Na treninzima bude prilično zabavno. Trenira se kroz igru, što zahtjeva posebnu pripremu i prilagodbu za svaki pojedinačni trening, no Ivani to, priznaje, nije problem. Svaka grupa sastoji se od 10-ero djece, dok najmlađih vježbača od dvije godina bude najviše šest na jednom treningu. Više od toga, kaže, ne može jer im se u tom slučaju ne bi mogla individualno posvetiti, a njihova dob to zahtijeva.
- Naradila sam se kroz pripremu prostora, potrošila svu ušteđevinu, no optimistična sam jer vjerujem da radim dobru stvar za svu djecu Bjelovara. Ono što bi me veselilo jest da moj trud prepoznaju i u Gradu Bjelovaru i da me podrže u radu jer sam se jedina odvažila raditi s djecom s teškoćama. Želim da oni budu uklopljeni u društvo i da imaju mjesto na kojem će se rekreirati. One koji imaju blaže oblike teškoća, uklopim u redovne grupe, no s djecu s težim oboljenjima radim jedan na jedan, individualno, zaključila je Ivana koja svoju budućnost vidi upravo u poslu kojeg je pokrenula. On ju uz 7-godišnju kćerku Milu, čini sretnom i ispunjenom, priznaje.
